Njegove knjige proglašene su najljepšim knjigama svijeta. Neke od njih su se našle i u rukama čak tri američka predsjednika. Prvi je Hrvat čija je izložba održana u najstarijoj Aleksandrijskoj knjižnici. Autor je 40 fotomonografija, a svijet je odavno prepoznao njegov umjetnički doprinos, no, kako kaže, ne i Hrvatska.
On je Ivo Pervan, najcjenjeniji hrvatski fotograf čija su se djela našla i na staklenci najdražeg nam slatkog namaza – Nutelle.
No, usprkos ovom primjeru brendiranja, Pervan nam je u razgovoru otkrio, kako u Hrvatskoj stanje nije onako bajno, kao što nam je bogata i zadivljujuća kulturna i prirodna baština.
„Kreativni tim Nutelle me prepoznao kao najbolji izbor za promociju hrvatskih ljepota. Predložio sam im da je brendiraju s fotografijom.
Slika je najmoćnije sredstvo komunikacije, a mi imamo u ovoj maloj zemlji toliko visokokvalitetne različitosti, međutim, nije mi jasno zašto je hrvatski brendovi kao i država ne koriste“, započinje Pervan.
Zaintrigirao nas je svojim stavom, pa smo ga upitali koji je razlog tome da se nedovoljno promovira priroda i kultura Lijepe naše?
„Prvenstveno je bitno shvatiti, a zatim učiniti. No, smatram da je u Hrvatskoj problem što se to ne shvaća već je pristup površan. Razlog tome je neobrazovanost i nedostatak želje za učenjem i znanjem. Ovaj obrazac je naslijeđen iz prošlog sistema gdje su 'svi svi znali sve' i tako se nastavlja danas. Pametni ljudi se pak obrazuju cijeli život. Jedino obrazovanjem i sviješću se ovo može promijeniti.
No najveći problem je što se ovakav nerad u turizmu mjeri milijardama“, smatra Pervan.
Hoće li nam država nestati kao brend?
Danska se uspješno brendira kroz svoj način života, sreću i povjerenje, Norvežani se godinama brendiraju kao globalni mirotvorci dok je Estonija stekla imidž digitalnog prvaka Europe. A što je s Hrvatskom?
Božo Skoko, komunikacijski stručnjak, u svojoj knjizi, Strateško komuniciranje država, objasnio je da smo do sada najveće pomake kao država napravili u jačanju svijesti i razumijevanju da se Hrvatska treba brendirati, ne samo kao turistička destinacija, već mora istaknuti i svoje druge adute: način života, velikane i kulturnu baštinu, inovativnost, kreativnost i vrednotu ljudi.
Po pitanju brendiranja Hrvatske, oštar je i Ivo Pervan.
„Žalosno je da hrvatski brendovi ne shvaćaju da se trebaju vezati fotografijama prirodnih ljepota Hrvatske, pa čak i biljaka ili životinja. Primjer su nam svjetske zemlje Švicarska, Japan, Rusija kako kroz svoje proizvode brendiraju i zemlju porijekla. Ali, samo mi gazimo svoje. Radimo ono što su nam nametnuli drugi nekada, nameću i sada, a budale Hrvati jednostavno ne shvaćaju“, govori nam naš sugovornik.
"20 godina sam donosio nagrade Hrvatskoj, a samo Splitu ne valjam"
U brendiranju turizma naš najveći adut je Hrvatska turistička zajednica. No, unatoč uspješnim turističkim rezultatima, Pervan smatra da nijedan grad u Hrvatskoj nije kvalitetno izbrendiran te da svijetu ne šaljemo pravu sliku.
„Turizam u Hrvatskoj nije tu da pojedinci obnašaju funkcije da im stražnjica šeta po svijetu, već da se ostvareni prihod reflektira kroz dobrobit Hrvatske. Mi smo još uvijek kao u socijalizmu, plaće idu, a nitko ne odgovara za svoj (ne)rad.
20 godina sam donosio nagrade Hrvatskoj, a samo Splitu ne valjam. Nikad nisam pozvan na razgovor. Pa tko je tu lud?“, razočarano će ovaj umjetnik.
Više nagrađivani umjetnik navodi da samo stručnjaci i ulaganje u znanje mogu dignuti promociju Hrvatske na viši nivo. A poruka koju odašiljemo svijetu, reflektira se i na goste koji nam dolaze.
„Split se promovira dosjetkama primitivaca“
„Svaka TZ ima svoj statut u kojem jasno piše da se osniva zbog promidžbe. A tko može raditi promidžbu? Kreativci, ljudi koji se rađaju s kreativnošću, a ne s članskom iskaznicom.
Nijedan grad u Hrvatskoj nije kvalitetno izbrendiran, a na bazi promidžbe, odnosno informacija koje šaljemo svijetu, takva će nam i populacija dolaziti. Zato treba vratiti stručnjake: marektingaše, fotografe, dizajnere, arhitekte i povjesničare umjetnosti te s tim timom i njihovim vještinama početi rješavati promidžbu grada Splita koji je najveći brend naše zemlje“, navodi Pervan.
Ono što ga najviše ljuti su 'dosjetke primitivnih seljaka'.
„Kako se odnosimo prema promidžbi grada? Dosjetkama primitivnih seljaka koji se odjenu u Dioklecijana te misle da rade dobru promidžbu. A to je seljaštvo. I dok netko tome ne stane na kraj dolazit će nam i takva vrsta turista, oni koji će grad isprljati i ispiš***.
Kad imaš kvalitetnu ponudu i turizam, dolaze probrani gosti, onda možeš dignut i cijenu, a kad digneš cijenu, otpadaju oni loše platežne moći.
Trebamo držati do sebe i do kvalitete. Imamo prirodu, kulturnu baštinu i ljude, stoga moramo početi govoriti o kulturnoj, a ne turističkoj fotografiji i time se predstavljati svijetu, a ne dosjetkama primitivaca“, oštro će Pervan.
Naveo je i države koje nam mogu poslužiti kao primjer.
„Plavo nebo, plavo more – to svi imaju“
Provansa u Francuskoj, Toscana u Italiji – svi imaju plavo nebo, isto kao i mi, ali ga ne koriste u promidžbi. Koriste atmosferu gdje se naslućuje, gdje se stvara mašta, a mi reklamiramo plavo more plavo nebo, pa to svi imaju!
Zbog navedenog, ovaj fotograf smatra da nam dolaze turisti koji žele putovati na jeftine destinacije.
„Oni koji imaju novca, ići će u one zemlje koje drže do sebe, a kod nas dolaze oni koje žele putovati na mjesta koja nisu skupa. Zato nam tijekom sezone grad izgleda smrdljivo i prljavo“, zaključuje.
„Za fotografiju je potrebna doza ludosti“
Čovjek koji se bavi fotografijom više od 50 godina otkrio nam je kako izgleda kreativni proces.
„Moć primjećivanja je osnova fotografije, svi mi ovdje vidimo iste stvari, ali netko treba shvatiti što s tim, jer ako se ne shvate, ostat će neprimijećene. Pod tim razumijevam da moram pronaći najoptimalniji trenutak kad prići realizaciji. Kako živimo u umjerenom pojasu, čija su glavna karakteristika 4 godišnja doba, treba, obzirom na kut Sunčevog svijetla, odrediti, koje je to doba, koji dan tog godišnjeg doba, koje doba tog dana, koji sat. Treba znati prepoznati moment i dati ga ljudima“
U 2 sata u noći se dižem da bi dočekao prve zrake sunca, jer ako zakasnim, moramo doći opet“, objašnjava nam Pervan zahtjevni život umjetnika.
Međutim, kako tvrdi, mlađi naraštaju fotografiju olako shvaćaju.
„Glavna karakteristika ljudi da ne znaju ako žele biti posebni, u to moraju uložiti cijeli život. Usudim se reći da za to treba i doza ludosti, ništa ne može preko noći.
Profesionalizam je na vrijeme dati visoku kvalitetu za taj novac koji si uzeo, zato su potrebne predradnje i predznanje.
Mlađi naraštaji nemaju živaca za to, u zabludi su da sve znaju, dok ja dan danas učim i učit ću dok sam živ. Pametan čovjek uči cijeli život, a samo budala sve zna“, navodi.
O daljnjim projektima nam nije htio puno govoriti jer su neki od njih spremni i čekaju svjetlo dana, ali nikako ga ugledati…
„Imam već nekoliko gotovih projekata kojima Hrvatska može napraviti bum u svijetu, ali me odbijaju jer se ne znaju snaći u tome. Zato nam ljudi bježe vani jer ne vide ovdje perspektivu“, kazuje nam Pervan.
„Najveća čast mi je što volim svoju zemlju“
U moru svojih postignuća, zanimalo nas je čime se najviše ponosi.
„Ponosan sam što sam prvi Hrvat koji je je imao izložbu u velikoj biblioteci u Aleksandriji, ponosan sam za nagrade za životno djelo te na nagradu „Tošo Dabac“ koja se dodjeljuje istaknutom fotografskom stavraocu.
Kada sam Mariji Ujević, našoj najvećoj kiparici dao ruku i rekao da mi je čast upoznati je, ona mi je odgovorila 'A da znate koja je meni čast vas držat za ruku'. Kad takve stvari čujete, srce je puno.
Velika mi je čast što je mojih pet knjiga proglašeno najljepšim knjigama svijeta. Čast mi je što je napravljena mapa mojih knjiga s kratkim insertima Matoša, dijeljena je samo predsjednicima država.
Čast mi je što su moje knjige u rukama tri američka predsjednika: Clintona, Busha i Obame. Čast mi je što sam upoznao cijeli diplomatski kor kad sam preko MVP-a predstavljao hrvatsku po veleposlanstvima.
A najveći ponos mi je mojih dvoje djece i troje unučadi, puno dobrih prijatelja i što volim svoju zemlju – e to mi je najveća čast“, zaključuje Ivo Pervan.
