Bilo je izrazito vruće u Splitu na današnji dan davne 1978. Ekipa se hladila na kupanju na Bačvicama i Firulama, na POŠK-u. Svi su se predvečer spremali na utakmicu, dolazio je ljuti i najveći rival "Crvena zvezda".
Na kupalištu "Željezničara" ispod Kavala upijao sam priče pred utakmicu od starije ekipe mojih Toćana. Bio sam mali i nisu me vodili, prošao sam s materom priko grada, sve je bilo u bilome, ljudi zamotani u lancune, u navijačkom stilu tada "ludoga grada".
Ulaznica nije bilo tjedan ranije, potražnja je bila velika, jedan moj susid sutra je vika: "Proda sam dvanaest karata, a ja sam ušao na papirić." Tolika je gužva bila oko Stare plinare.
U Hajduk se nakon dvije godine trenera Miće Duvančića i Vlatka Markovića vratio iz Ajaxa veliki Tomislav Ivić. Dovoljan razlog da se na naš Stari plac natiska 30.000 navijača.
A nije nam baš ni krenilo u početku te, kasnije će se ispostaviti, šampionske sezone. U prva tri kola tri remija, ispalo se i od Proletera iz Zrenjanina u Kupu, i to porazom u Splitu.
Momčad Hajduka bila je oslabljena. U vojsku su otišli reprezentativci Mario Boljat i Ivan Katalinić, Rukljač se vratio u Zagreb, Džoni je prešao u Dinamo, a naš kapetan i zasigurno tada jedan od najboljih europskih nogometaša Ivica Šurjak zbog ozljede je propustio derbi. Tako je Šurinu jedinicu odjenuo pojačanje iz mostarskog Veleža Boro Primorac, u svom prvom službenom nastupu u bijelom dresu.
Dakle, prepolovljena momčad Hajduka istrčala je na Stari plac na megdan Crvenoj zvezdi. Beograđani su bili čak blagi favorit, imali stopostotni učinak u prva tri kola, došli su s reprezentativcima Vladimirom Petrovićem Pižonom, Šestićem, Dušanom Savićem, Jovanovićem, Jelikićem…
Utakmica otvorena, i onda kreće priča, već godinama prepričavana po Splitu, na koju su i danas podsjetili mnogi zaljubljenici u bijelu boju na raznim društvenim mrežama.
U 86. minuti proradio je on. Do tada, uvjerljivo najgori igrač na terenu – Slaviša Žungul. Vukao se po terenu, odavao dojam nezainteresiranosti. Publika se okomila na Žungula, zviždali mu, dobacivali mu svašta: "Linčino, škovaco..." Već u zimskoj pauzi ranije otišao je prvi put igrati mali nogomet u Ameriku pa zaradio klupsku kaznu. Već za par mjeseci otići će zauvijek.
I onda Žungul u 86. minuti na pas Mićuna Jovanića ubacuje se između Jovina i Kerija i plasira balun u kantun protivničkog gola.
Žungul je jednim potezom matirao "Crvenu zvezdu", bio igrač utakmice i otvorio Hajduku put prema tituli.
Tako je igrao Slaviša Žungul, eksplozivni napadač, kralj šesnaesterca, možda najbolji kojeg smo imali.
Baš onako kako tvrde kroničari hajdukologije: "Nemate vi mlađi pojma kakav je on igrač bio."
