I dok Ministarstvo prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine koje je putem Javnog poziva objavljenog 18. ožujka i zaključenog 20. travnja ove godine ponudilo Vilu Bianku za kupnju još provjerava zaprimljene ponude i čeka se na njegovoj web stranici objava imena budućeg vlasnika u Trogiru se već “šuška” da je kupac bogati Trogiranin koji živi i radi u Njemačkoj.
Što će niknuti na toj izvrsnoj lokaciji u centru grada blizu autobusnog kolodvora kada bageri sruše oronulu zgradu u gradskim kuloarima kruže različita naklapanja koja vode od turističkih sadržaja poput hostela i hotela do zgrade sa stanovima za prodaju, poslovnim prostorima… Rijetki spominju neke sadržaje vezane za kulturne djelatnosti, poput galerije i tome slično, piše Trogirski portal.
Nakon niz pokušaja konačno se država riješila te dotrajale secesijske vile koju je 1911. godine dao izgraditi potomak najuglednije trogirske obitelji toga doba Luigi Nutrizio Babić, otac Carmen Marije (Mile) Schön, svjetski poznate talijanske modne kreatorice koja je između ostalih odijevala Jacqueline Kennedy, iransku caricu Farah Dibu te britansku princezu Dianu. Ona je svoj obiteljski dom potpuno devastiran zadnji put vidjela nešto prije 2008. godine kada je umrla.
Od 2003. godine kada su je napustili posljednji stanari bilo je pokušaja prodaje, ali su potencijalni kupci odustajali zbog njezinog “nejasnog” statusa kulturnog dobra koji bi smatrali su znatno usporio radove na obnovi, pa su odustajali. Ni Grad nije bio zainteresiran za kupnju, iako mu je ponuđen prvootkup. Jedini koji je imao ozbiljnu namjeru bio je Milin sin Giorgio koji je zbog toga posjetio Trogir i mjerodavnima iskazao interes, ali doznaje se neslužbeno kako je “negdje” ozbiljno zapelo. Mnogi su tada smatrali da bi to bilo najispravnije rješenje.
Država je nekretninu neuspješno ponudila na prodaju 2021. godine za 4 milijuna kuna, dok je sada iznos snižen na 2,8 milijuna. Još je jedna promjena bila vidljiva u zadnjem javnom pozivu za kupnju, a to je opis nekretnina, jer se za razliku od ranijeg postupka nije prodavala kuća od 174 kvadrata nego “izgrađeno zemljište” iste površine, te dvorište od 373 četvorna metra, što je bliže realnosti na koju su upozoravali stručnjaci, tvrdeći da se zapravo prodaje “ruševina” u građevinskom području (izgrađenom), i to kao dio puno šire zone. Smanjenje cijene prodaje i skidanje statusa kulturnog dobra očito je ovoga puta odigralo ključnu ulogu u prodaji.
Kako je išao postupak sa skidanjem statusa zaštićenog kulturnog dobra pojasnila nam je Jasna Popović, pročelnica Konzervatorskog odjela Trogir.
- Vila Bianca bila je pod preventivnom zaštitom rješenjem Konzervatorskog odjela u Trogiru (KLASA: UP/I-612-08/16-05/0229, URBROJ: 532-04-02-16/2-16-1) do 2. kolovoza 2019. godine. U tom je periodu u postupku utvrđivanja svojstva kulturnog dobra stručni kolegij ovog Odjela utvrdio da je vila već sredinom prošlog stoljeća temeljito pregrađena u interijeru, te od izvornog rasporeda prostorija i pokretnog inventara nije sačuvano ništa. Na pročelju su još sačuvani samo skromni secesijski ukrasi i ograda na stubištu. Time ona ne zadovoljava kriterije za upis u Registar kulturnih dobara RH. Vila je vrednovana kao iznimna isključivo u lokalnom kontekstu. Stoga je naša preporuka bila da se proglasi kulturnim dobrom od lokalnog značaja - pojašnjava Popović, javlja Trogirski portal.
Stanje građevine je godinama alarmantno, o čemu svjedoči napis “Opasnost od urušavanja objekta”. I malo jači vjetar prijetio je prolaznicima da im na glavu ne sleti crijep s krovišta i usmrti ih. To sablasno sklonište za beskućnike i narkomane jednostavno je ruglo i loša reklama turistima i posjetiteljima UNESCO-ova Trogira.
S obzirom na svoju povijesnu priču o uglednoj trogirskoj obitelji Nutrizio-Babić i glasovitoj Mili Schön ostaje vidjeti hoće li novi vlasnik potpuno izbrisati sjećanje na njih ili će ga pak znati cijeniti kao svojevrsni brend svoga novoizgrađenog zdanja.
