Čini li vam se možda da su kućanski aparati nekada imali puno duži životni vijek? Nekada je bilo sasvim uobičajeno da ljudi kupe neki od aparata, primjerice hladnjak ili perilicu, u vrijeme kad se ožene, a da taj isti aparat "doživi" i njihovu unučad. Trajali su aparati 20, 30, pa i više godina, a danas nam to izgleda kao - znanstvena fantastika. Često se kvare, a mnogi su dojma da traju - dok im vrijedi garancija. Kao da su "programirani" da otkažu poslušnost čim im prođe garantni rok.
"Kupila sam perilicu rublja kad smo se uselili u stan prije pet godina. Prvih nekoliko je odradila bez problema, ali jednom kad je krenulo... svako malo trebalo je zbog nečega zvati servisera. Za ovaj posljednji kvar smo shvatili da je bolje dodat još malo novca i kupit novu. Tako smo i učinili", kaže nam čitateljica te dodaje da se nada da će nova ipak malo duže trajati.
Nepredviđeni trošak
Mnogima u trenutku kada im "crkne" neki od kućanskih aparata padne mrak na oči. Nepredviđeni je to trošak za kućni budžet, a mnogi novčanici taj "udar" jedva prežive.
"Moja mama još uvijek ima frižider koji su ona i otac kupili kad su se oženili, a bilo je to prije više od četiri desetljeća. I taj frižider i dan danas radi. Drži ga doduše u podrumu kuće jer su u međuvremenu mijenjali kuhinju pa su kupili i novi frižider, a ovaj služi za hladiti piće ljeti ili ako ima više hrane koja ne može stati u onaj novi. I radi najnormalnije", kaže nam čitateljica.
Razgovarali smo s jednim serviserom kućanskih aparata o tome zbog čega se takve stvari događaju i uvjerava nas da aparati ipak nisu "tempirani" da "crknu" dan ili dva nakon garancije.
"Danas postoji milijun proizvođača i milijun modela. Prije je toga bilo manje - i manje proizvođača i manje modela, i prije su ti aparati bili dosta skuplji u odnosu na ove danas. A danas bi kupci htjeli da imaju u ponudi različite boje, da svijetli, da lijepo izgleda, i još masu toga, i sve to naravno utječe na skupoću proizvoda, odnosno jeftinoću.
Prije su recimo bile deblje stjenke perilica posuđa i bolja izolacija frižidera, ali je bila i veća potrošnja energije, dok se danas ide uglavnom na to da je manja potrošnja energije. Prije se zato trošilo više struje. Sve to utječe na proizvod. Evo primjer, prije su u hladnjacima bili plinovi koji su danas zabranjeni jer nisu ekološki, a da su bili kvalitetniji materijali - bili su. Kad bi se to danas koristilo tako, onda bi ti kućanski aparati bili mnogo skupi. Dakle, nekada je materijal bilo kvalitetniji, pa su i sami aparati bili kvalitetniji", pojasnio nam je serviser.
Što je bolje - kupiti skuplji ili jeftiniji uređaj?
"Najbolje je kupiti neku sredinu jer je tu najbolji omjer cijene i kvalitete. Uvijek kad kupiš onaj najskuplji, on vrijedi, to nije uopće sporno, ali si ga isto platio više nego što vrijedi, a ako kupiš najjeftiniji, sigurno je lošije kvalitete. Najbolje je uzeti neku sredinu. Naravno, uvijek ima iznimaka koje potvrđuju pravilo."
Zanimljivo je da se, recimo, godinama u Hrvatskoj prodavala lošija Nutella od one koja se mogla kupiti u Njemačkoj ili Italiji, i to je svatko mogao ocijeniti ako bi probao taj proizvod kupljen u Hrvatskoj, Italiji ili Njemačkoj. Ali, kako ocijeniti koji je kućanski aparat bolji? Kućanski aparati izgledaju svugdje jednako, teško ćemo, kao u banalnom primjeru s Nutellom (a to nije jedino na što se hrvatski potrošači žale) ocijeniti je li nešto na našem tržištu eventualno lošije kvalitete. Zato nas je zanimalo prodaju li se nama neki "lijevi" kućanski aparati.
"Recimo, jedan poznati njemački proizvođač proizvodi npr. 100 aparata. Od toga ih 20 proizvodi npr. u Njemačkoj, 10 u Kini, 40 u Španjolskoj, 30 u Turskoj (ili tko zna koliko i gdje), ali za njemačko tržište je predviđen uglavnom skuplji cjenovni rang. Ipak, to ne znači da se tamo prodaju isključivo oni proizvodi što se proizvode u Njemačkoj. Prodaju se recimo svi, a u Hrvatskoj će recimo manje ljudi kupovati najskuplji cjenovni rang pa se mali postotak tih aparata koji se prodaju u Njemačkoj, nalazi u prodaji i u Hrvatskoj. Iako se uvijek i to može nabaviti ako netko želi platiti. Tako da nije to baš onako kako ljudi govore.
Znači, od 30 aparata koji se proizvedu u Njemačkoj, u hrvatskim dućanima može se naći njih recimo deset, isto tako će na našem tržištu biti i onih proizvedenih u Kini, možda nekoliko modela. Tako su se na hrvatskom tržištu mogle naći i perilice proizvedene u Turskoj, koje su bile jeftine, no one nisu imale svoje mjesto u njemačkim dućanima iz jednostavnog razloga što se tamo prodaju - skuplji proizvodi. To ne znači da su ti proizvodi loši, samo je riječ o jeftinijem cjenovnom razredu koji je namijenjen nekom drugom tržišnom segmentu", pojašnjava nam sugovornik.
Kaže nam i da svaki proizvođač ima svoj neki model koji se pokazao kao jako loš. Trgovci najčešće znaju te informacije pa nije loše nekad poslušati njihov savjet. Naravno, takvi modeli se jako brzo izbace iz proizvodnje ili se kroz daljnju proizvodnju otklone njihovi nedostaci.
"Nažalost, dosta ljudi se vodi time što ljepše izgleda. Netko će poslušati savjet trgovca koji zna što se vraća i što se kvari, jesu li se ljudi žalili na neki problem i slično. Svakako je dobro poslušati savjet", zaključuje naš sugovornik.
