[K]riterije imam iste, ali ne i toleranciju. Ono što sam nekad tolerirala, sada ne bih ni mrtva. Godine donesu zrelost, a granica između onog što dajem i onog što tražim, mora imati balans. Svi mi sanjamo o (ne idealnom) ali barem normalnom muškarcu. Sad, pitanje je samo što je normalno? Mislim na jednu, ali i na drugu stranu. Kad sam bila mlada, bilo mi je važno da ne pije, da ne kocka, i da radi.
Nekog koga ne volim ne bih taknula ni za sve pare svijeta
Svakako, mora biti elokventan, i dobar. Nije mi bilo bitno ima li šta, jer sam se udala za njega, a ne za ono što ima. A dobila sam puno više nego sam očekivala, zajednicu. Brak nije opstao. Mogu navest milijun razloga, ali je dovoljan samo jedan… iz pakla treba bježati. Ali, iz svega sam izišla pametnija. Ne bunim se, savršeno mi je. Tražila sam malo, a dobila ništa. I gledam ja sadašnje cure. Šta vozi? Šta nosi? Koliko ima love? Jako dubokoumno. Baš razmišljam. Auto? Koja god marka bila, možeš ga razbiti u trenutku. Novac? Neka ga ima, pa može imati godina koliko hoće. Osobno, nekog koga ne volim ne bih taknula ni za sve pare svijeta, a kamoli legla s njim.
Nisam na prodaju. Za sebe mogu zaradit sama. A bar nema dileme. Ljubav traje dok ima novca. Čast izuzecima, normalnim curama koje još vjeruju u ljubav. Kakav je život kad si sa nekim zbog novca? Ne znam, i ne želim znati. Imam ja previše godina, i ne mogu naći sponzora ni za kolumne, a kamoli ću za sebe. Šalim se. Ja sam jedna od onih koja još uvijek vjeruje u ljubav. Meni više znači zagrljaj, nego sav novac ovoga svijeta. Ljubav, poštovanje, iskreni razgovori, to se novcem ne mjeri. Kad te netko pokrije kad ti je hladno, to nema cijenu. Kad te netko nazove da ti čuje glas, nema tog računa koji to može zamijeniti. Istina je, različiti smo. Sretnima nas čine različite stvari. Radije bih nekog nosila u srcu, nego Armanija na sebi. Sitnice daju kolorit odnosu, ne riječi. Volim te, ne znači ništa bez tih sitnica. Pronaći tu jednostavnost u današnje vrijeme, jako je teško, ali nije nemoguće. Privući će me, ne fizički izgled, ne ništa opipljivo, nego način na koji se ta osoba odnosi prema meni, a to će me i odbiti, ako samo osjetim nagovještaj laži, muljanja, manipulacije, varanja. Zbog toga bih i sebe ostavila, a ne nekog drugog.
Ono što ne radim, ne opraštam. Kod mene je sve jednostavno postavljeno. Ako bih bila sa nekim, onda bi mi trebalo biti bolje nego samoj, a savršenstvo u kojem se nalazim, teško je nadmašiti. Ne tražim muža, ne tražim ništa, ali ne bih ni svašta. Samo živim, onako kako sama posložim. Gdje je nestala ta jednostavnost? Izumire? Kad nekog upoznaš, ne pitaš se ima li masku, nego, koliko ih ima? A meni se to ne da, više ne. Kad vidim sve oko sebe, kad vidim kakvi su ljudi, i šta se sve tolerira u ime ljubavi, koja ljubav nije, nemam apetita ni pogledat nekog. Mjerilo za izbor bi trebali biti osjećaji, a ne novčanik. Danas sve ima svoju cijenu, ako ne platiš novcem, platiš srcem, a ovo zadnje je puno gore. A da mi srce ima još koju ranu? Nema više mjesta za njih.
Dragi moji, sve je tako jednostavno, ali su ljudi zakomplicirali. Netko varanjem, netko lažima, netko manipulacijom. Ljudi ne znaju dati, ali znaju uzeti. Vole najviše sebe, a ako naiđete nekog tko će stajati rame uz rame uz vas, ne gledajte u džep, već u srce. Ondje se nalazi najveće bogatstvo. Pametno birajte.
