Sve je više dokaza koji upućuju na to da stogodišnjaci, ljudi koji žive dulje od 100 godina, kao i superstogodišnjaci, koji dožive 110 i više godina, imaju specifičan sastav krvi koji se razlikuje od krvi ljudi koji ne dosegnu toliku starost.
Ako znanstvenici uspiju otkriti što točno izdvaja najstarije među nama i zašto, to bi moglo pomoći i ostalima da žive dulje i zdravije.
Istraživanja pokazuju da se povoljni biomarkeri u krvi stogodišnjaka mogu uočiti već oko 65. godine života. Iako još nije posve jasno kako ti "potpisi“ u krvi utječu na zdravlje tijekom godina, niti kako su povezani s genetikom ili načinom života, pretpostavlja se da mogu imati zaštitnu ulogu od starenja i bolesti. Ako je to točno, mogli bi postati važna meta budućih istraživanja dugovječnosti, piše N1.
Početkom ove godine znanstvenici u Španjolskoj proveli su jednu od najdetaljnijih fizioloških i genetskih analiza do sada na jednoj superstogodišnjakinji. María Branyas, koja je doživjela 117 godina i bila jedna od najstarijih osoba na svijetu, imala je u krvi više pokazatelja snažnog imunološkog sustava, kao i iznimno nisku razinu "lošeg“ kolesterola.
Istraživači navode da su se njezine stanice ponašale kao da su znatno mlađe nego što je pokazivala njezina stvarna dob. Zanimljivo je, međutim, da su znanstvenici primijetili izrazito skraćene telomere, zaštitne „kapice“ na krajevima kromosoma. Telomere štite genetski materijal, a njihovo skraćivanje obično se povezuje s većim rizikom od smrti. Ipak, novija istraživanja upućuju na to da kod najstarijih ljudi telomere možda i nisu pouzdan pokazatelj biološkog starenja.
U slučaju Maríje Branyas vrlo kratke telomere mogle su čak predstavljati prednost. Pretpostavlja se da je kraći životni vijek njezinih stanica mogao spriječiti razvoj i širenje raka.
Kako sve više ljudi doživljava stotu godinu, stogodišnjaci privlače sve veću pozornost znanstvenika, a analiza njihove krvi postaje jedno od ključnih područja istraživanja. Nedavna studija iz Kine, objavljena u srpnju, analizirala je krv 65 stogodišnjaka iz jedne regije. U usporedbi s mlađim i sredovječnim ispitanicima, stogodišnjaci su imali niže razine masnih kiselina, masnih alkohola i drugih važnih metabolita.
Autori studije navode da bi ti nalazi mogli biti važni tragovi za predviđanje ljudskog životnog vijeka. U budućnosti bi se čak mogli koristiti u krvnim testovima koji bi služili kao svojevrsni „satovi dugovječnosti“, pokazujući koliko dugo netko može živjeti.
"Metabolički profili plazme kod stogodišnjaka i devedesetogodišnjaka znatno se razlikuju od profila mlađih populacija“, navode istraživači. „Naši nalazi mogu pridonijeti razumijevanju metaboličke regulacije dugovječnosti i unaprijediti kliničku praksu gerontologije.“
Za sada ne postoji nijedan krvni test koji bi pouzdano mogao predvidjeti koliko će netko živjeti samo na temelju sastava krvi. Na tijek života utječu genetika, način života, ali i faktor slučajnosti.
Ipak, krv stogodišnjaka mogla bi pomoći znanstvenicima da prepoznaju takozvane „ubrzane starioce“, osobe koje imaju veći rizik od prerane smrti.
