Prema podacima popisa stanovništva iz 2021., u Hrvatskoj postoji više od 2 milijuna stanova na gotovo 4 milijuna stanovnika. Od tog broja, čak 600.000 stanova je nenaseljeno, što znači da svaki treći stan zjapi prazan.
Hrvatska se time svrstava među vodeće zemlje u svijetu po broju nekretnina u privatnom vlasništvu, no veliki broj praznih stanova potiče rasprave o mogućim rješenjima, uključujući uvođenje poreza na nekretnine, piše HRT.
Nekretnine kao investicija ili sigurnost za "crne dane"
Veći broj stanova u Hrvatskoj rezultat je, djelomično, načina razmišljanja naslijeđenog iz prošlog sustava, u kojem je svatko težio imati vlastiti stan ili kuću. Osim toga, zbog nestabilnih tržišta kapitala, nekretnine se često kupuju kao sigurna investicija ili "osiguranje za crne dane". No, zbog sve većeg broja nekretnina koje ostaju prazne, u nekim dijelovima zemlje to stvara dodatne probleme. Na primjer, u Zagrebu se tijekom godina mogu uočiti ogromne promjene – mnogi dijelovi grada, osobito podsljemenska zona i okolna sela, transformirali su se u guste stambene zone.
Predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK, Dubravko Ranilović, ističe kako u mnogim novogradnjama stanovi ostaju prazni, bez ikakve aktivnosti, a ponekad su povezani s pravnim problemima ili vlasništvom države i lokalnih uprava. Ranilović se također pita kako su vlasnici došli do tih stanova i zašto ih drže praznima, sugerirajući da bi porezna uprava trebala detaljno istražiti podrijetlo novca koji se koristi za kupnju nekretnina.
Problem dostupnosti stanova za najam
Unatoč velikom broju stanova, pristupačnost stambenog prostora predstavlja problem za mnoge građane. Marko Krištof, bivši ravnatelj Hrvatskog zavoda za statistiku, naglašava da je problem u tome što je gotovo svaki treći stan prazan, dok cijene nekretnina kontinuirano rastu, čineći pronalazak stana za život ili najam sve težim. Situacija je osobito teška u Splitu, gdje se za jednosoban stan često traži i do 600.000 eura, a dvosobni stanovi, potrebni za obitelji s djecom, gotovo su nedostupni.
Na razini cijele Hrvatske, oko 150.000 kućanstava živi u podstanarstvu. Međutim, stručnjaci vjeruju da je taj broj znatno veći, s obzirom na mnoge koji žive u nereguliranim stanovima, bez službenog ugovora o najmu. Poseban problem podstanarima stvaraju obalni gradovi i otoci, gdje se stanovi najčešće iznajmljuju turistima. Također, tijekom turističke sezone, od četvrtog do devetog mjeseca, cijene najma drastično rastu, a podstanari su prisiljeni iseliti ili pronaći privremeni smještaj.
Porez na nekretnine – rješenje ili dodatno opterećenje?
Jedno od predloženih rješenja za bolje upravljanje praznim nekretninama je uvođenje poreza na nekretnine. Zagovornici poreza, poput Igora Šlosara iz Centra za javne politike i ekonomske analize, ističu kako bi takav porez bio pravedan jer bi se više opteretili oni koji posjeduju veći broj nekretnina, a vrlo malo doprinose lokalnim zajednicama. Prema njegovim riječima, vlasnici desetaka nekretnina na obali trenutno minimalno ulažu u njih, ali ostvaruju velike prihode kroz iznajmljivanje, bez većeg poreznog opterećenja.
Kritičari trenutne situacije smatraju kako porez na nekretnine može potaknuti pravedniju raspodjelu stambenog prostora, povećati dostupnost stanova za najam i kupovinu te spriječiti vlasnike da prazne stanove koriste samo kao investiciju. Ranilović naglašava da bi se porez trebao uvesti s obzirom na vrijednost i namjenu nekretnine, kako bi se izbjegla nepravda prema onima koji posjeduju manje vrijedne nekretnine, osobito u kontinentalnim dijelovima zemlje.
Turizam i prazne nekretnine – lokalne specifičnosti
Ipak, problem uvođenja poreza na nekretnine nije jednostavan, osobito zbog specifičnosti hrvatske obale. Mnogi vlasnici nekretnina na obali koriste ih isključivo za turistički najam, osobito tijekom ljetnih mjeseci, dok ostatak godine kuće i stanovi ostaju prazni. Ovo stvara "gradove duhova", osobito u zimskoj sezoni, kada su mnogi restorani, trgovine i uslužne djelatnosti zatvoreni.
Šlosar također ističe da trenutni sustav potiče masovni turizam niskim poreznim opterećenjem. On tvrdi da bi bilo pravednije razlikovati vlasnike koji imaju jednu ili dvije nekretnine u ruralnim dijelovima ili na otocima, od onih koji posjeduju desetke apartmana, piše HRT.
Pitanje pravednosti i upravljanja nekretninama
Mnogi stručnjaci smatraju da bi porez na nekretnine mogao potaknuti odgovornije upravljanje nekretninama i njihovim korištenjem. Ako bi se uveo porez prema stvarnoj vrijednosti nekretnine, vlasnici bi se poticali na bolje iskorištavanje praznih prostora, na primjer, prodajom ili iznajmljivanjem po pristupačnim cijenama.
Međutim, provođenje takvog poreza zahtijeva pažljivo planiranje i prilagodbu, kako bi se izbjegla dodatna opterećenja za građane s manjim primanjima ili vlasnike nekretnina u manje vrijednim područjima. Ranilović i Šlosar naglašavaju važnost lokalne uprave u upravljanju nekretninama i održivom razvoju gradova, kako bi se osiguralo da stambeni prostor bude dostupan svima, a prazne nekretnine postanu korisne zajednici.
U konačnici, pitanje praznih nekretnina, visokih cijena stanova i uvođenja poreza na nekretnine predstavlja kompleksan problem s brojnim društvenim, ekonomskim i političkim posljedicama. Dok jedni smatraju da bi porez mogao osigurati pravedniju raspodjelu i bolju dostupnost stanova, drugi strahuju od dodatnog poreznog opterećenja i mogućih negativnih učinaka na tržište nekretnina.
