Multimedijalni glazbeno-scenski performans The Stranger Within u lipnju je doživio nezapamćene ovacije publike splitskog HNK-a, a 13.8. u 21 sat predstavit će se i na Splitskom ljetu. Autor projekta i solist Mirko Škarica, harmonikaš s diplomom Kraljevske glazbene akademije u Londonu, u suradnji s kompozitorom Predragom Radisavljevićem i redateljicom Karlom Leko u projektu The Stranger Within spaja glazbu, ples, animacije, poeziju i filozofiju. Ovaj se talentirani mladi trojac uoči koncerta na Meštrovićevu Kaštilcu ukratko predstavio sljedećim riječima:
Mirko: Ja sam idejni začetnik projekta, producent i solist na harmonici, Karla je redateljica koja je po struci dramaturginja, a po prethodnom obrazovanju glazbenica (svira klavir i obou), Predrag je kompozitor koji je ujedno harmonikaš, dirigent, glazbeni producent i doktorand na studiju za digitalne umjetnosti.
Kako je nastala jezgra ovoga projekta – žanrovski vrlo neobična i intrigantna glazba?
Predrag: Kao kompozitor sam dobio ideju od Mirka, producenta i idejnog tvorca ovog projekta. Dugo smo razgovarali o tome u kojem bi pravcu glazba išla i na kraju smo došli do zajedničke odluke da riskiramo jer je cijeli projekt polistilističan. To nekad i nije karakteristično za primijenjenu glazbu, primjerice za teatar i film, gdje je obično sve slično žanrovski i stilski obojeno od početka do kraja. U „The Stranger Within“ uočit ćete putanju koja prati projektnu priču, od nekih sasvim romantičarskih nota i mirnih tonova prelazi u nešto potpuno drugačije, kao što se razvija i ljudski život, nekad dođe i „shadow dance“ dio kad sve postane kompliciranije, mračnije. Vjerujem da smo u tradicionalniji dio glazbe unijeli i zanimljivu suvremenost, što mi je kao kompozitoru bio najveći izazov. Upio sam Mirkovu ideju i prenio je u glazbeni jezik.
Dobili ste i poveći dio novih suradnika, je li plan bio umrežiti se sa što više umjetnika, posebno s Balkana?
Mirko: Tako je. Jezgra nam je ovaj put Gradski komorni orkestar Šlezinger. Vrlo smo šarolik tim, ima nas iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine… Htjeli smo sastaviti probranu ekipu mladih umjetnika koji će ući u ovaj izazov i dati mu svoj pečat.
Ovaj će nastup dobiti i svoju mladu redateljicu, znači li to i neke preinake u odnosu na prvu izvedbu?
Karla: Mirko i ja se poznajemo cijeli život, zapravo sam među prvim osobama kojima je spomenuo ovu ideju prije 2-3 godine, proveli smo sate i sate u oduševljenim razgovorima i razvoju koncepta. Tada sam pohađala treću godinu studija dramaturgije na ADU-u u Zagrebu. U početku sam bila u svojoj primarnoj ulozi – dramaturginje, a s vremenom smo razvijali priču, gledali kako uklopiti psihologiju, filozofiju i glazbu i predočiti ih kroz narativ koji će funkcionirati. Na prvoj izvedbi, nažalost, nisam mogla biti zbog fakultetskih obveza, ali ovaj sam put preuzela i ulogu redateljice, čemu se jako veselim. Time smo zaokružili svoju priču.
Biste li izdvojili filozofiju kao početnu točku priče „The Stranger Within“?
Mirko: Bih, to je ono prvo što me inspiriralo – Carl Jung, njegov koncept arhetipova koji, kako kaže, u svojoj bipolarnoj strukturi imanentno nose mračnu, jednako kao i svijetlu stranu. Kroz The Stranger Within propitujemo kapacitet za zlo među ljudima. Zatim smo to uklopili u ono čime se bavimo – u glazbu, animaciju, pokret, kompletno umjetničko iskustvo. Ja sam harmonikaš pa kroz ovaj projekt želim promovirati i taj divan instrument.
U promotivnim je materijalima kao ponavljajući motiv vidljiv avion. Kako ste ga uklopili u priču?
Karla: Avion je jedan od glavnih motiva koji funkcionira kao vezna spona cijele priče, s vremenom je posao zaštitni znak projekta, ali ne bismo ulazili u detalje da ne otkrivamo previše. U svakom slučaju, i oni koji su već vidjeli i čuli ovaj koncert u HNK-u sad će dobiti potpuno novo iskustvo jer su se i nama u kreativnom procesu rađale nove ideje.
Kako su glazbenici reagirali na vaše ideje?
Predrag: Mladi ljudi uvijek žele nešto novo, drugačije, nešto što daje smisao stvaralačkom putu. Nije dobro kad se svira rutinski, uvijek istu programsku glazbu koja bi mogla dovesti do zasićenja. To vidimo i po publici, po mladima koji dolaze na ovakve izvedbe – mi smo i podsvjesno siti nekih starih koncepata, ali nemamo se uvijek hrabrosti upustiti u novu glazbu. A kad se upustimo, zna se dogoditi da se zaljubimo u taj novi doživljaj. I glazbenici koji sviraju u orkestrima vole takve pothvate – i poslovno i da se osjećaju živima – ovakvi projekti donose novu energiju i tu zaljubljenost u posao koji rade.
Jeste li globalno skloni projektima koji se odmiču od uzusa glazbe danas?
Predrag: Ovisi kako definiramo klasičnu glazbu danas, ali pored suvremenog izraza, estetika primijenjene glazbe prisutna je u mom stvaralaštvu. The Stranger Within je priča koja je svakako obuhvatila izraz suvremene i primijenjene glazbe kao sintezu koja je neminovno bila neophodna. Glazba koja prati osnovnu misao mora biti dovoljno bliska publici da shvate priču, sve bi suprotno značilo da se ja kao skladatelj nisam uklopio u tim i da nisam shvatio ideju iza ovoga projekta. Volim da glazba govori za mene. Ako trebam definirati svoju glazbu riječima, to znači da nešto s njom nije u redu.
Kakva je bila recepcija publike nakon prve izvedbe?
Mirko: Dobna slika na prvoj izvedbi bila je jako zanimljiva. Rekao bih da je 80% ljudi bilo između 20 i 30 godina. To smo i htjeli – zainteresirati i mlađu publiku. Stariji već imaju lijep običaj odlaska u kazalište, barem brojke govore da je „baza“ publike uvijek starija. I dalje je usmena predaja najbolji način prenošenja glasa o ovakvim projektima. Dojmovi su bili sjajni, ljudi su generalno bili oduševljeni projektom.
Predrag: Publika može biti prevarena na razne načine, ali kad je glazba u pitanju – ne. Publika tada reagira tako da joj se ili sviđa ili ne. Mislim da se na prvoj izvedbi glazba slušateljima svidjela, kao i cijeli projekt. To oduševljenje i dirljiv pljesak nisu mogli biti lažni.
Jeste li očekivali takve reakcije?
Mirko: Bojao sam se kakve će biti reakcije, lagao bih kad bih rekao da nisam, svjesni smo rizika, ali naravno da sam se nadao da će projekt biti lijepo prihvaćen. Kad su uoči prve izvedbe novinari u pitanja stavljali riječ „spektakl“, pokušavao sam izbjeći taj izraz i rekao sam da se ne želim igrati s njim – dok se izvedba ne dogodi. A tada će publika suditi o njezinoj uspješnosti.
Karla: Smatramo da bez određenog vida rizika koji nosi svaki novi projekt ne treba ni započinjati. Uljuljanost u prostor poznatoga i razmišljanje je li publika spremna prihvatiti nešto ili ne automatski vas blokira od nekih kreativnih ideja koje se pokušavaju probiti. Vjerujem da mi umjetnici stalno moramo ulaziti u rizike da to i nama bude neki poriv da stvaramo dalje, a tako ćemo i educirati publiku i dovesti novu u kazalište.
Kakvi su vaši daljnji planovi s „The Stranger Within“?
Mirko: Podizanje kvalitete izvedbe, od toga polazim i kao solist i kao producent. Sada je najbitnije da odradimo dobar nastup na Splitskom ljetu, a nadam se da će se nakon toga projekt proširiti i dalje – i unutar i izvan granica Hrvatske. Jako smo zahvalni upravi Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu na ukazanom povjerenju te se nadamo da će nam se i vrata ostalih kazališta otvarati, vjerujemo da ćemo opravdati povjerenje.
