[P]rvog dana srpnja braća Nogalo, Ante i Nediljko iz Slivna kod Imotskog, dobit će vrijedno priznanje. Naime, Hrvatska obrtnička komora odlučila im je dati svoje najviše priznanje - povelju "Zlatne ruke", a uručit će im ga predsjednik RH Zoran Milanović.
A braća Nogalo, Ante i Nediljko, zaista su zaslužili priznanje. Oni su već sedma generacija kovača iz čije su radionice izašle brojne motike, lopate, potkove, brave, zvona, gradele, peke...
Najstarija obrtnica
Svečanost se već trebala održati, no sve je odgođeno zbog pandemije koronavirusa, ali zato će sada biti uručena braći koja su nastavila obiteljsku tradiciju dugu 250 godina. Najstarija obrtnica u obitelji stara je 120 godina, a dobio ju je pradjed Križan.
Obitelj Nogalo podrijetlom je iz Luzarića kraj Širokog Brijega u Hercegovini. Iz Luzarića su braća Filip i Stojan Nogalo pred Osmanlijama prebjegli u Slivno 1764. godine i tamo se nastanili sagradivši 1774. obiteljsku kamenu kuću. Filip Nogalo je već tada imao sina Antu rođenog 50-ih godina 18. stoljeća koji se, kao mladi samouki majstor, prvi počeo baviti kovačkim zanatom u obitelji Nogalo.
Ante Nogalo je 1774. godine, u prizemlju novoizgrađene kuće, napravio prvi viganj (kovačnicu) koja je u svom izvornom obliku sačuvana do danas i u kojoj kovački zanat u kontinuitetu njeguje već sedma generacija Nogala.
Kovački zanat, od svog oca Ante, izučila su braća Petar, Jure i Marijan koji su se unutar svoje obiteljske zadruge Nogalo, nastavili baviti kovačijom. U početnim desetljećima djelovanja, svoje proizvode su usmjerili na područje Slivna, Imotske krajine i vrgorskog područja, međutim, početkom 19. stoljeća, počinju ih nuditi na sajmovima koji su se održavali na području južne Dalmacije, prvenstveno na Pelješcu i u dolini Neretve. Naime, u to vrijeme Dalmacijom vlada Napoleon koji gradi i proširuje mnogobrojne ceste među kojima je cesta od Vrgorca prema dolini Neretve, što je Nogalima omogućilo da kolima i konjima lakše dođu na navedena područja i tamošnjem stanovništvu, koje se pretežno bavilo maslinarstvom, prodaju motike, sjekire, kosire i dr.
"Bili su umjetnici"
Sin Marijana Nogala, Toma, od svoga oca preuzima kovačku radionicu polovicom 19. st., a tradiciju nastavlja njegov sin Križan rođen 1889. godine. Da je već krajem 18. i početkom 19 st., kovački obrt „Nogalo“ bio značajan gospodarski čimbenik Imotske krajine te najvjerojatnije i član obrtničkog udruženja, govori najstariji sačuvani dokument u obitelji Nogalo. Ovaj, izuzetno važan originalni dokument je duplikat obrtnog lista iz 1925. godine u kojemu između ostalog stoji: „Poglavarstvo kotora Imotski izdaje Križanu Nogalo, sinu pok. Tome iz Slivna, duplikat obrtnog lista, kojim potvrđuje da je „zanatlijski obrt kovača Nogalo, u kući pod brojem 144, Slivno, bio uvršten u dotični obrtni registar pod brojem 76 / 3 od 1913. godine.“
A iako je kovača u Dalmaciji nekada bilo više, danas ih se može nabrojati na prste jedne ruke.
"Kod nas je ostala ta tradicija, imamo 6 obrtnica, a najstarija je stara 120 godina. Mi nismo tražili nagradu, ali gledajući sve u svemu nadam se da je došla u prave ruke. Hvala Bogu posla ima, ali nema 'ko radit. Radimo sve, od poljoprivrednih alatki, i popravak, i novi alat, i za maslinarstvo i za kamenoklesare, vrtlare, sve što je potrebno za poljoprivredu, radimo za cijelu Dalmaciju, idemo po sajmovima", kaže nam Ante Nogalo.
Antin i Nediljkov otac Vlado, iako mu je 96 godina, rado svrati pogledati što mu sinovi rade.
Posao se danas promijenio u odnosu na vrijeme kada su njihovi preci radili.
"Ja se dobro sjećam, a iman i ja već 67 godina, kako su naš otac i pokojni dida radili. Oni su u odnosu na nas bili umjetnici kad se uzme u obzir s čim su radili. Danas tehnika ide naprid i sve je to drugačije, kombinira se i radi brže. Prije su se kovale 2 motike na dan, a danas ih iskuješ 30", kaže nam Ante Nogalo.
Posla ima, no nažalost nema ih tko naslijediti. Nadamo se da će se naći neki šegrt koji bi mogao nastaviti ovu dva i pol stoljeća dugu tradiciju koju su njegovale generacije obitelji Nogalo.
