Veliki broj posjetitelja, emotivne reakcije i dugotrajan pljesak obilježili su nedavno otvorenje izložbe "Kopila – Grad mrtvih nad poljem života" u Arheološkom muzeju u Splitu. U središtu izložbe nalazi se jedinstveni prapovijesni lokalitet Kopila, smješten iznad Blatskog polja na otoku Korčuli, koji sve više zaokuplja pažnju javnosti, znanstvenika i kulturnih djelatnika. Otvorenje je potvrdilo iznimnu važnost izloženog materijala, ali i podcrtalo Kopilu kao novo ključno mjesto razumijevanja ilirskih zajednica Jadrana.
Na južni padini brda Stražišće, na 224 metra nadmorske visine, smjestila se Kopila – arheološki lokalitet koji danas razotkriva slojevitu priču o zajednici koja je prije više od dvije tisuće godina živjela u suživotu s prirodom, ali i u doticaju s najrazvijenijim kulturama tadašnjeg Sredozemlja. Riječ je o jednom od najznačajnijih nalazišta u ovom dijelu Europe, koji je već sada ušao u znanstvenu literaturu kao uzorni primjer spoja lokalne tradicije i vanjskih utjecaja. Kopila je, kako pokazuju istraživanja, bila i naselje i nekropola, gospodarsko središte i kulturna jezgra zapadnog dijela Korčule.
Najstariji nalazi 2500 godina
Jedan od vodećih istraživača lokaliteta je arheolog dr. sc. Igor Borzić, izvanredni profesor na zadarskom Sveučilištu. U razgovoru za Dalmaciju Danas podijelio je najnovije spoznaje o ovom impresivnom lokalitetu, njegovoj povijesnoj vrijednosti i planovima za budućnost.
„Najraniji nalazi na Kopili datiraju u sredinu drugog tisućljeća prije Krista, no jezgra onoga čime se trenutno bavimo odnosi se na razdoblje od 4. do 1. stoljeća prije Krista. Upravo tada je ilirska zajednica na području Blatskog polja dosegla svoj kulturni i gospodarski vrhunac“, objašnjava Borzić.
U središtu istraživanja nalazi se monumentalna nekropola izgrađena tehnikom suhozida, što je u europskoj arheologiji rijetkost. „Te su grobnice građene od kružno i polukružno složenih kamenih struktura, koje se stepenasto nadovezuju jedna na drugu. Takav tip gradnje u kontekstu grobne arhitekture zasad nismo zabilježili nigdje drugdje na Jadranu, što Kopilu čini izuzetnom“, istaknuo je.
Helenistički utjecaj, Rimljani im presudili
U grobnicama su pronađeni brojni predmeti: naoruažanje poput kopalja, bodeža i kaciga, stotine staklenih i jantarnih perli, brončani i srebrni nakit, keramičke posude raznih oblika i podrijetla. „Rijetko koji lokalitet u ovom dijelu Mediterana daje toliko informacija o pogrebnim običajima, društvenom statusu, kulturnoj razmjeni i trgovini jedne zajednice“, dodaje arheolog.
Premda lokalitet nije ostavio pisane tragove, njegova snaga leži u materijalnoj kulturi. „Ne raspolažemo dokazima o čitalačkoj pismenosti, ali nalazi sadrže tragove grčkih slova, što nam sugerira snažnu povezanost s helenskim svijetom. Znamo da su se Iliri susretali s Grcima i Rimljanima, a Kopila je bila dijelom te interakcije. Zajednica je uvelike prihvatila helenske utjecaje, no zadržala je i vlastiti identitet – to se jasno vidi u detaljima poput ukrasa, nošnji i lokalne arhitekture“, objašnjava Borzić.
Povijesni kontekst dodatno pojašnjava arheolog spominjući i kasniju rimsku invaziju: „Rimski car Oktavijan je prema povijesnim izvorima brutalno ugušio otpor lokalnog stanovništva. Prema Apijanu, stanovnici Korčule, Mljeta i Pelješca su ili ubijeni ili prodani u roblje. Od tada se može govoriti o kraju te konkretne ilirske civilizacije“.
Arheološki park
Kopila, međutim, nije bila samo mjesto smrti. „Riječ je i o naselju, s jasnim arhitektonskim strukturama, terasama i prostorima za svakodnevni život. Zahvaljujući analizama prehrambenih ostataka, znamo da se zajednica pretežito hranila žitaricama i biljnim proizvodima, uz dopunsku ulogu stočarstva i ribolova. Zdravstveno stanje zajednice bilo je iznenađujuće dobro, što ukazuje na stabilan i dobro organiziran život“, navodi Borzić.
Posebnu pažnju zaslužuju dječje grobnice unutar nekropole, gdje je pokopano više od stotinu djece mlađe od tri godine. To svjedoči o emotivnoj i društvenoj dimenziji zajednice koja nije marginalizirala svoje najmlađe, što je u kontrastu s brojnim drugim istodobnim kulturama.
U pogledu budućnosti lokaliteta, Borzić je jasan: „Veliki je korak učinjen otvaranjem muzejskog centra u Blatu, gdje se izložen dio nalaza. Naš cilj je otvoriti arheološki park in situ, s poučnom stazom koja bi vodila posjetitelje kroz nekropolu i akropolu naselja. Ne želimo da Kopila ostane pod zemljom – ona zaslužuje biti viđena, učena i doživljena“.
Zahvaljujući podršci Ministarstva kulture, Opčine Blato i drugih institucija, istraživanja na Kopili ne prestaju. „Za sada imamo samo pozitivna iskustva. Naš tim daje sve od sebe da opravda to povjerenje i pretvori ovaj lokalitet u referentnu točku europske arheologije“, zaključuje Borzić.
Jučer smo posjetili ovaj arheološki lokalitet za koji se nadamo da će preokrenuti trendove u interesu javnosti za prapovijesnom baštinom drevnih Ilira, iste one skupine naroda koji i danas čine značaja dio genoma mnogih Dalmatinaca i ostalih Hrvata. Naravno, nalazište je u ovoj fazi preventivno zatrpano, ali se suhozidi jasne vide.
Ako još niste, svakako posjetite izložbu u Arheološkom muzeju u Splitu koja ostaje otvorena do listopada 2025. godine. Kopila nije samo priča o prošlosti – to je priča o nama, o kulturnom nasljeđu koje baštini mudrost, snagu i slojevitost jedne zaboravljene, ali nikad izbrisane zajednice.
