Morski ježinci su vrlo rasprostranjeni u svijetu (ima ih oko 950 vrsta u svim morima svijeta a oko 20 vrsta je do sada otkriveno na Jadranu). Ima ih velikih (i do pola metra u promjeru) ali na obalama Jadrana najčešće imaju promjer od 5-10 cm. Nalaze se na pješćanom i kamenitom dnu u raznim dubinama mora.
Kupačima je posebno važan hridinski ježinac (Paracentrotus lividus) crnoljubičaste boje jer je čest u plitkim dijelovima naših plaža na kojeg neoprezni kupači s nezaštićenim stopalima lako nagaze na ježinca. Iz tijela ježinca strše na stotine tankih oštrih bodlji dugačkih od 1-10 cm. Kretanje ježinaca je sporo (oko 1 m/sat) a njihovo prisustvo na plažama uobičajeno se smatra kao znak čistog mora. Hrani se uglavnom algama bez obzira na vrstu tla i dubinu mora.
Nagaziti golim stopalom na ježinca s takvim bodljama kod kupanja na plićaku neke od plaža vrlo je bolan i stresan doživljaj i pretvara zdravog kupača u privremenog invalida jer hodanje sa stopalom iz kojeg na koži vire desetci otkinutih bodlji ježinca je zbog jake boli otežano ili skoro onemogučeno.
Godišnji odmor se pretvara u neželjenu bolnu avanturu
Ako se radi o turistu tada se ugodni godišnji odmor pretvara u neželjenu bolnu avanturu. Jedini pravi lijek u tom trenutku je odlazak najbližem liječniku da bi se bodlje što prije stručno izvadile. Do tada treba izbjegavati hodanje s izbodenim stopalom jer će oštre bodlje ježinca ući dublje u kožu što povečava i bol.
Ako ozlijeđena osoba sama želi pokušati vaditi bodlje (potrebna je sterina igla i pinceta), bilo bi dobro držati stopalo pola do jedan sat u toploj vodi da se smanji bol i da koža omekša kako bi vađenje bodlji bilo donekle olakšano i manje bolno. Bol se može ublažiti s oblogom od octa jer se smatra da on može otopiti vidljive bodlje koje se inače sastoje od kalcijevog karbonata kojeg ocat otapa. Taj učinak je teže izvodljiv za dio bodlji koje su ušle dublje ispod kože.
Alergijske reakcije na toksin
Vrlo su rijetke alergijske reakcije na toksin koje bodlje kod nekih ježinaca mogu sadržavati. Najbolje je obratiti se najbližem liječniku koji će stručno izvaditi posebno one bodlje koje su ušle dublje u kožu jer ako se što prije ne izvade mogu naknadno izazvati infekciju kože.
Postavlja se opravdano pitanje je li koncesionar za dotičnu plažu u određenoj mjeri odgovoran i je li mogao svojim angažmanom bar djelomično smanjiti ovu vrst čestih i vrlo neugodnih incidenata kod kupača. Sigurno je mogao pomoći angažiranjem ronioca koji relativno brzo može istražiti dno cijele plaže, pogotovo plići dio i izvaditi svakog otkrivenog ježinca. Time bi se drastično smanjila mogućnost neugodnog i bolnog incidenta za domaće i strane turiste na tako pretraženoj plaži, pogotovo za one turiste koji nisu upoznati o ovoj potencijalnoj opasnosti ubodne ozljede koja može pokvariti ugodan godišnji odmor na nekoj od lijepih hrvatskih plaža.
Navodim primjer obitelji iz Velike Britanije koja je provodila godišnji odmor u jednom od poznatih hotela u okolici Splita ( često se osobno kupam na plaži tog hotela koristeći zaštitne sandale koje djelomično štite stopalo od eventualne „nagazne ježeve mine“) na kojoj se njihovo bosonogo dijete (oko 7 g.) ubolo na ježa koji je bio na dubini od oko pola metra. Dijete je plakalo jer je svaki korak izazivao jaku bol na ozljeđenom stopalu pa su roditelji odlučili, noseći dijete u naručju, potražiti liječničku pomoć.
Ponukan ovim neugodnim događajem (a takvih slučajeva ima mnogo i na ostalim našim plažama), narednog dana sam ponio masku i osobno pregledao taj manji dio plaže gdje i sam najčešće ulazim u more i našao 5 ježinaca među kamenjem na dubini od pola metra. Oprezno sam ih pokupio, stavio u najlon vrećicu te odnio u ured koncesionara plaže ukazujući na problem i savjetujući da angažiraju ronioca koji će pregledati bar plići dio plaže gdje se kupa i ulazi u more veći broj turista s djecom koja su najčešće bosonoga. Koncesionar je pokazao razumijevanje te je prihvatio savjet i obečao angažirati ronioca koji će redovito pregledavati plažu i uklanjati sve vidljive ježince.
Na sličan način bi trebao postupiti svaki koncesionar hrvatskih plaža jer bi bez većeg troška smanjio mogućnost nagaznih uboda od ježinca i doprinio sigurnosti svojih gostiju. Koncesionar je inače po ugovoru dužan dnevno čistiti plažu od raznog otpada, posebno eventualnih komadića stakala i drugih oštrih predmeta na plaži pa bi pregled i čišćenje od eventualno prisutnih ježinaca trebao biti dio dnevnog rutinskog posla što bi doprinijelo većoj sigurnosti kupača (koji to i očekuju) te ugledu ne samo plaže već i objekta u kojem borave gosti koji koriste tu plažu.
*Stavovi izneseni u tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dalmacija Danas.
