"Naravno da sam bio razočaran izgubivši od Italije u polufinalu, ali povrh svega osjetio sam olakšanje. Sjećam se kao da je bilo jučer, samo sam mislio: Gotovo je, napokon je gotovo. Pritisak me pojeo. Konstantan strah od pravljenja pogreške koja će uzrokovati primanje pogotka.”
Ovo su riječi Per Mertesackera, bivšeg njemačkog reprezentativca, osvajača mundijala 2014. s Elfom i kapetana Arsenala. On je u nedavnom intervjuu za njemački Der Spiegl otvorio Pandorinu kutiju tabu tema u nogometu. Zvuči pomalo nestvarno da igrač izjavljuje da je osjetio olakšanje ispadanjem s turnira na kojem je njegova zemlja domaćin, međutim u intervjuu je iznio niz zanimljivih razmišljanja.
Svakodnevni pritisak, očekivanja okoline i javnosti, ozljede, žrtvovanje od ranog djetinjstva samo su neke od tema o kojima je Per pričao rezimirajući svoju karijeru. Karijera nogometaša na visokoj razini je percipirana u javnosti kao život bez problema koji pogađaju ostatak normalne populacije. Nogometaši su percipirani kao umišljeni, bezbrižni i preplaćeni tipovi koji naganjajući loptu zarađuju basnoslovne sume novca. Nogomet nosi sa sobom puno beneficija poput uspomena, poznanstava, putovanja i materijalnih blagodati.
Međutim jesu li stvari zapravo tako jednostavne i banalne? Kolika je cijena da bi nogometaš dosegao vrhunsku razinu igranja i zarade? Koliko nogometaša uopće dosegne vrhunsku razinu i koliko ih otpadne putem? Sve su to pitanja koja otvaraju bezbroj novih potpitanja.
99% mladića ne ostvari karijeru
Svako dijete kada počne trenirati sanja da će jednog dana igrati na najvećim svjetskim nogometnim pozornicama, a koliko ih dosegne taj san pokazuje sljedeći podatak. Od sve djece koja treniraju nogomet samo 1 posto njih živi od nogometa. Puno je novca, blještavila i glamura u nogometu, a 1 posto djece koja treniraju ga okuse. Opstaju samo oni koji se najbolje prilagođavaju, koji su spremni na najveću žrtvu, oni koji najbolje podnose kritike, ozljede i padove. Dakle čisti darvinizam u najvećem obliku. S obzirom na to da je opća klima u nogometu takva da je normalno zapostaviti školovanje i sve karte dati u nogomet, ovaj podatak još više dobiva na značaju. Nogomet tako kao proizvod izbacuje puno nezadovoljnih i neostvarenih individua. S druge strane profesionalni nogometaši na visokom nivou, njih 1 posto, svakodnevno moraju pružati najbolje performanse.
Svakodnevna borba profesionalnog nogometaša
Svakodnevna je evaluacija od strane stručnog stožera, uprave, suigrača, publike i medija. Nogomet je javni posao i kao takav nosi sa sobom konstantan pritisak i ocjenjivanje. Bitna je samo isporuka kvalitetne izvedbe bez obzira na okolnosti i trenutno stanje sportaša.
Mertesacker se na to osvrće izjavom: "Nije važno jesi li odigrao deset dobrih utakmica, ona jedanaesta se uvijek gleda."
Posao nogometaša je takav da nema šprance po kojoj radiš, svaki dan i trenutak je za sebe. Prisutna je borba sa suigračima za poziciju, s protivnicima za pobjedu i na kraju sa samim sobom. Jedan dan si u milosti trenera, drugi dan nisi. Jedan dan ti publika plješće, drugi zviždi. U jednom trenu si apsolutno zdrav i spreman, u drugom ti popucaju križni ligamenti. Koliko samo emotivnih skokova i stanja. Tu je vremenska i biološka ograničenost karijere na 10 do 15 godina.
Uz sve to radi se uglavnom o nezrelim osobama, uglavnom o momcima u ranim dvadesetim godinama. Situacije u kojima se ostatak populacije nađe početkom tridesetih godina, sportaši proživljavaju od samih početaka karijere.
Kod osoba koje nemaju izgrađen karakter, koje nemaju adekvatnu podršku najbližih,koje nisu emotivno zrele da sve to procesuiraju na pravi način dolazi do manjka samopouzdanja, nezadovoljstva i u krajnjem slučaju do depresije. Depresija u nogometu je apsolutni tabu. Primjeri žrtava depresije u nogometu su brojni od nesretnog alkoholičara Paula Gascoignea, pa do Sebastiana Deislera koji je uslijed depresije naprasno prekinuo karijeru s 27 godina. Psiholozi u sportu su odavno postali praksa, međutim upitno je koliko su zapravo efikasno iskorišteni.
Mertesacker kaže da kada bi psiholog pristupio igračima svi bi mu odgovorili s istom mantrom, da su dobro, da ih zaobiđe i da ne žele pričati s njim. Dakle sama svijest igrača da pričaju o svojim problemima sa stručnom osobom u velikoj mjeri ne postoji. Momčadski sport sa sobom nosi brojne osude i poruge između suigrača, pa stoga nije ni popularno u grupi ljudi biti osoba koja treba stručnu psihološku pomoć. Kako biti krhka osoba kojoj treba pomoć kad iz subote u subotu trebaš pomoći suigračima da ostvarite ono što masa ljudi traži od vas?
Izvor problema također leži u tome što su nogometaši u puno slučajeva neadekvatno educirani, i svijest o tome da pričaju sa stručnom osobom o svojim problemima nije razvijena. Baš zato Mertesacker za tri mjeseca počinje raditi u akademiji Arsenala s glavnim ciljem da napadne sustav.
Napad na sustav
"Želim napasti sustav. Odgovorni samo za momke koji dolaze, ne možemo ih pustiti da sav fokus daju u nogomet. Ne smiju zapostaviti edukaciju.“
Upravo u ovoj izjavi leži sva mudrost iznesenog problema. Cijeli proces odgoja nogometaša se treba mijenjati. Naglasak treba biti na razvijanju osoba, a ne na razvijanju robota koji će isporučivati proizvod iz vikenda u vikend. Kompenzacija za sva odricanja u vidu ogromne plaće je pravilo u 1% slučajeva, a ni onda nije uvijek recept za sreću. Potrebno je provoditi i edukaciju roditelja, jer nije rijetkost da baš roditelji kreiraju atmosferu pritiska. Postoje slučajevi gdje su roditelji inzistirali na prekidu srednjoškolskog obrazovanja svoje djece. Baš zato naglasak od najranije dobi treba biti na zabavi, igri, razvijanju međusobnog uvažavanja, poštivanju protivnika i suigrača. Jer nogomet je predivna igra i pruža puno pozitivnih mogućnosti ako se stvari postave na pravilan način. Statistika nas uči da 99% mladića neće živjeti od nogometa, stoga moramo biti jako oprezni i obazrivi prema mladim ljudima koji treniraju nogomet.
Naravno da ne postoji čarobni štapić koji će riješiti navedene probleme, ali samo priznavanje istih je početak. Ono što je sigurno je to da se opća klima mora mijenjati, pritisak roditelja, trenera i okoline treba splasnuti. Djeca se trebaju odgajati kao kompletne individue sa širokim spektrom zanimacija, svjesni svih čari ove predivne igre.
