Komentiramo, naravno uz kavicu, prijateljice kako svaku godinu sve ranije svećenici krenu sa blagoslovom kuće.
Ne želim se dirati u taj dio, ali samo želim reći da mi se onda gubi osjećaj Blagoslova.
Vratim li se u dijetinjstvo sjetim se sebe sklupčane na kauču, pokrivene dekom. Na svakom dijelu dnevnog boravka nalaze se isickani papirići koji su bili pahuljice. Svaki kantun kuće do drugoga, rastezali su se šareni kolutići od papira koji su bili spojeni.
Susret sa svećenikom kojem je ostala "vjerna" do kraja života
Okićen bor, ne jelka, već Mosorski bor koji smo ja, brat i otac ubrali. Sada je to zabranjeno, žao mi, ali shvaćam.
Gledam oca i njegovog prijatelja don. Srećka, ali don. Srećko je bio prijatelj svih ljudi u Žrnovnici. Poslije sam čula jednu njegovu rečenicu: „ Neka vjeruju u mene kao čovjeka, to je dovoljno i ja dođem u njihovu kuću. Ne trebam je Blagoslovit, moje prisustvo je Blagoslov“
Često se sjetim njega, jer prošlo je puno godina kada je u moj život ušao svećenik kojemu sam se divila na taj način i uživala u njegovim rečenicama.
Bila sam mlada, tek se udala, mali je imao par mjeseci. Dan iza Božića, topao stan, vrtimo se po njemu u pidžami, sa kauča na krevet, sa kreveta u kuhinju na stolicu nešto prigrist i tako u krug. Dok sve Božićne filmove ne pogledamo.
Netko kuca na vrata!
Muž u debeloj frotirskoj pidžami, koju sam mu prošlo lito kupila na sniženju. A mili Bože, pa liti se kupuje zimska roba.
Ja srećom preko sebe prebacila kućnu haljinu od frotira, jer mi pidžama nije bila. Nije prošlo lito bilo moga broja.
Otvorim vrata!
Kada ugledam dragu, stariju susjedu i pored nje don. Grubišića.
Zemljo otvori se!
- Darija, evo sam dovela popa da vam blagoslovi kuću. Vi ste tek uselili, a oni prije vas su bili užasni. Preskočit ću priču o njima.
I uđe u kuhinju u kojoj ju je dočekao moj muž u pidžami, sreća Božja da je nova.
- Uđi, uđi don. Grubišiću, ovo su ti dragi judi.
Vidjelo se da je imao laganu neugodnost, ali je ušao i ostao stajati na nogama.
- Sidite, ima kolača, moja žena je mlada, pa sam se osigura u punice. Odlična orahnjača.
"Našao je vremena jer nam je želio pokazati da je on čovjek, uvijek tu za nas. A svećenik da nam dušu približi Bogu"
Sjedne simpatični svećenik nasuprot mog muža, ali je susjeda ipak uspjela uhvatit prva fetu orahnjače.
Prvi blagoslov u mom braku, trajao je više nego je bilo potrebno izmolit, jer smo mnoge zajedničke teme pronašli.
Kada sam se iselila iz tog stana, promijenila sam ih još tri do svog doma.
Ali do njegove smrti don. Grubišića nisam. Svi sakramenti, sve ispovjedi, svu tugu on je sa nama prolazio.
Ušao je u moj stan, nije ga trebao blagoslovi, njegovo prisustvo je bio blagoslov. Našao je vremena jer nam je želio pokazati da je on čovjek, uvijek tu za nas.
A svećenik da nam dušu približi Bogu.
Pa zar tome ne služi Blagoslov kuće?
Hvala mu!
