Nažalost, hrvatska nogometna reprezentacija porazom 4:2 protiv Engleske otvorila je svoj nastup na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu. Sam poraz ne treba shvaćati kao kraj svijeta niti ga promatrati kao nešto nepremostivo. Ruku na srce, ako usporedimo ovaj ogled Hrvatske i Engleske s onim povijesnim i nama toliko dragim susretom s pretprošlog Mundijala u Rusiji, treba priznati da su se okolnosti u oba tabora značajno promijenile.
Engleska je danas jedna od najvećih svjetskih nogometnih sila, predvođena vrhunskim stručnjakom Thomasom Tuchelom, te bez ikakve sumnje raspolaže kvalitetnijom i dubljom momčadi nego što je to bio slučaj u ljeto 2018. godine. S druge strane, Hrvatska je prošla kroz smjenu generacije, a dio igrača koji su obilježili najveće uspjehe hrvatskog nogometa danas se nalazi pri kraju svojih karijera. Zbog toga više nismo reprezentacija koja može unaprijed računati na bodove protiv momčadi iz samog vrha svjetskog nogometa.
No isto tako, bez lažne skromnosti, treba reći da Hrvatska i dalje pripada elitnom društvu nogometnih reprezentacija, što potvrđuju rezultati ostvareni od samostalnosti pa do danas. Iako, realno gledajući, trenutačno nismo na razini današnje Engleske, i dalje posjedujemo dovoljno kvalitete da se možemo ravnopravno nositi s gotovo svakim velikim protivnikom, ali i da im ne dopuštamo da nas olako pobjeđuju, kao što je danas bio slučaj.
Ova utakmica u velikoj mjeri nije bila samo dokaz snage Gordog Albiona, već i slabosti Vatrenih. Hrvatska je dobro ušla u susret, bez straha i s jasnom idejom igre, no sve je vrlo brzo palo u vodu nakon nespretnog i prilično nesmotrenog prekršaja Luke Modrića za kazneni udarac. Rani zaostatak od 1:0 značajno je promijenio tijek utakmice i Hrvatska je morala napasti. Hrvatska se uspjela vratiti preko sjajnog pogotka Martina Baturine, no već nekoliko minuta kasnije nova pogreška u obrani i novi prekid omogućili su Harryju Kaneu da ponovno dovede Englesku u vodstvo. Vatreni su još jednom pronašli odgovor, a nakon dobre reakcije Ivana Perišića u skoku za 2:2 je pogodio Petar Musa. Na odmor se otišlo s neriješenim rezultatom, no početak drugog poluvremena donio je novi šok i novu nesmotrenu reakciju naše obrane, kada je Jude Bellingham pogodio za 3:2. Engleska je nakon toga preuzela kontrolu nad utakmicom, dok je Dominik Livaković s nekoliko odličnih obrana držao Hrvatsku u igri.
Vatreni do kraja nisu uspjeli ozbiljnije zaprijetiti, a konačnih 4:2 u završnici je postavio Marcus Rashford.
Poklanjali Englezima šakom i kapom
Vatreni su u obrambenom bloku u pojedinim fazama čak donekle uspijevali zatvarati prilaze svom golu te u napadu kreirati pokoju situaciju protiv, ponavljam, jedne od najmoćnijih momčadi svijeta. No ponovno su nas skupo koštali detalji i već pomalo tradicionalne defenzivne pogreške koje su karakteristične za svaku generaciju.
Ono o čemu smo slušali gotovo cijele pripreme za Mundijal danas se nikako nije obistinilo. Najavljivana je čvrsta, konsolidirana i prije svega defenzivno odgovorna igra u gustoj sredini i obrani, što je, naravno, relevantan i legitiman stil nogometa koji nam može odgovarati.
Međutim, u prvoj utakmici ne smiješ sve to odmah baciti u vodu i dopustiti ovakvu rapsodiju pred svojim golom. Rezultat je vrlo lako mogao biti i uvjerljiviji da Dominik Livaković još jednom nije spašavao svoju momčad na najvećoj sceni.
Gdje je nestao Dalićev plan?
Gdje tu onda pronaći rukopis trenera i možemo li reći kako je Zlatko Dalić porazio samoga sebe? Cijeli ciklus priprema govorio je isključivo o obrani, o tome kako će nam ona biti glavni forte na turniru, posebno u ovom susretu, a njegova je momčad danas na terenu prezentirala defenzivnu igru u kojoj je Englezima dopustila čak 22 udarca prema golu. Livaković je morao zaustaviti njih sedam, dok je četiri puta vadio loptu iz svoje mreže.
Poznato je i kako su prekidi segment igre s kojim je hrvatska reprezentacija znala imati problema. No s obzirom na visinu i fizičke karakteristike naše momčadi, postavlja se pitanje zašto se takve situacije tradicionalno ponavljaju i kako usavršiti mehanizme kojima bi se takve pogreške svele na minimum. Jednako tako, teško je objasniti kako je u ovako velikoj i važnoj utakmici toliko prostora dobio Harry Kane, po mnogima najbolja "devetka" današnjice i najopasniji igrač Engleske.
Ništa od onoga o čemu smo šest mjeseci slušali u teoriji danas na terenu nije provedeno u praksi.
Modrićeva pogreška i pitanje koje se sve glasnije nameće
Kada govorimo o kaznenom udarcu, mora se priznati kako odgovornost u potpunosti pada na leđa kapetana Modrića, koji bi trebao biti simbol smirenosti i sigurnosti u našim redovima. Preostala tri pogotka rezultat su nemara iz prekida, mekoće i ostavljanja previše prostora u prve dvije trećine terena.
Kada je Luka Modrić tema, treba iskreno reći kako je ova utakmica možda još jedan pokazatelj da njegovo vrijeme na najvećoj sceni polako prolazi. Naravno, i dalje je riječ o našem najboljem igraču i najvećem nogometnom blagu u povijesti ove zemlje, ali isto tako treba objektivno priznati da godine čine svoje. Određenu potvrdu toga mogli smo vidjeti i u njegovoj zamjeni već u 58. minuti. Ipak, ove riječi ne treba shvatiti kao kritiku kapetanu. Modrić je i dalje igrač koji je ovoj momčadi nužno potreban u velikim utakmicama i u početnoj postavi. Upravo zato dodatno se nameće pitanje kako će izgledati život nakon Modrića i postoji li u ovoj generaciji netko tko će barem približno moći naslijediti najvećeg nogometaša u povijesti Hrvatske.
