Pogađate, posrijedi je opet priča o primorskim gradovima u kojima bez ikakvog pravog reda buja i divlja turizam. Dalmaciji se mahom turizam dešava. Dakle, dok Barcelona, Kopenhagen, Madrid, Malaga, dobro znaju što je destinacijski menadžment, u splitskim se hotelima tek drže panel diskusije na tu temu. Hvale se novinari, hvale razni direktori kako su otkrili toplu vodu...
Za to vrijeme, dvije knjižare propadaju. Jedna je smještena na vrhu splitske Pjace, a druga nekoliko metara od trga koji Šibenčani nazivaju po velikom Meduliću. Jedna je kupljena od strane lokalnog poduzetnika kojem očito nitko na vrijeme nije objasnio što zapravo kupuje, a druga je upravo (možda smo tri zadnje knjige upravo mi kupili) na zatvaranju svojih vrata. Dolazi neko novo vrijeme, dolaze e-knjige, dolazi generacija koja ne čita. Od devet umjetnosti književnost bi bila na trećem mjestu, a ta bronca je davno izgubila sjaj...
Bilo je perioda kada knjiga nije bila za svakoga, Umberto Eco je to odlično opisao u romanu Ime ruže. Jorge ljubomorno čuva smijeh za sebe, a one knjige koje proizvede su za elitu. Danas je stvar drugačija, knjiga je dostupna, ali je nitko neće...
Trebamo li zato maknuti knjige s polica i namjesto njih staviti pršute, čaše i šampanjce? Imamo primjera kad je knjiga služila i za druge svrhe. Milan Begović piše kako su se knjige koristile za ogrjev, ni više ni manje nego u palači Milesi. Nažalost, i danas ako biste krenuli kupiti kubni metar drva za ogrijati se skuplje ćete proći nego ako pođete u antikvarijat kupiti cijelu policu knjiga. Pamtila je knjiga u nas puno bolje dane.
Zanimljivo je kako je na temu knjiga u razgovorima za tiskovine pričala Ingrid Poljanić, kći velikoga Tolje. Ona se spominjala obiteljskog doma u kojem je na stolu bilo više knjiga nego kruha. Danas su neka druga vremena. Važno je strancima napuniti stomake, oni ionako zbog knjige ne dolaze ovdje, toga imaju i kod kuće.
Kad je tako i kad knjiga nikome nije potrebna, otvorimo na mjestu Morpurgove knjižare vulkanizersku radnju, na mjestu Matice, pod krinkom da će doći neka velika izdavačka kuća, dajmo da na mala vrata uđe ugostiteljski objekt. To što će nam se neki novi Eco ili Begović smijati kad nas budu stavljali među korice, manje je bitno.
