Mržnja. Najdestruktivniji osjećaj u povijesti ljudske prirode. Pojavljuje se kada se neki događaj, osoba ili skupina, tj. predmet ili objekt mržnje, sagleda kao negativna i neugodna, bezobzirna, nemoralna ili zla. Mržnja je duboko usađen osjećaj iz kojeg je teško izaći.
Društvene mreže u novije vrijeme postaju jedan od glavnih izvora informacija, ali i preuzimaju glavnu ulogu u komunikaciji među ljudima. Gotovo svi tiskani mediji osim internetskih stranica i portala svakodnevno informiraju svoje čitatelje putem društvenih mreža. U zadnje vrijeme svjedoci smo izljeva netrpeljivosti prema drugačijem mišljenju, iskaza mržnje prema svima koji ne dijele iste stavove, razmišljanja, ukuse i naklonosti. Mrzilački govor usmjeren je protiv određenih skupina i njihovih pripadnika koji se klasificiraju u skupine prema rasi, boja kože, nacionalnom ili etničkom podrijetlu, vjera, spol, seksualna orijentacija i slično. Mržnju i njene posljedice susrećemo na svakom koraku, od škole, obitelji, medija, stadiona, društvenih mreža. Govor mržnje sve je prisutniji i jači. Internet „hejteri“ redovito se pojavljuju na društvenim mrežama i forumima, mrze sve i svakog, kritiziraju, vrijeđaju i omalovažavaju. Hejteri mrze i ono što vole. Mogla bih pomisliti da je mržnja i hejtanje „trend“.
"Najviše mrzi sam sebe, a da to ni ne zna"
Djeca do druge godine ne mogu osjećati mržnju. Ne postoji taj gen, gen mržnje, ali porast razine mržnje razvija tzv. kulturu mržnje koja se onda prenosi na generacije koje dolaze. Do četvrte godine djeca ne razumiju da je netko u zabludi. Zanimljiva su saznanja da mlađi političari u razmišljanju o domovinskoj sigurnosti vode emocijama, što se procesira u unutarnjem području čeonog režnja, dok oni stariji, bez obzira na to jesu li posrijedi demokrati ili republikanci, analiziraju što se događa u drugom, tjemenom režnju. Bilo kakva sklonost, pa tako i sklonost mržnji, može se kompenzirati i gotovo eliminirati odgojem. Nažalost, za neke je već kasno.
„Jedan moj bivši“ nije imao puno obaveza, a imao je puno vremena u kojem je mrzio sve od reda. Uvijek je bio u trendu pa je nekad mrzio Srbe, Muslimane, Jugonostalgičare, ateiste, pedere i moje prijateljice, a trenutno mrzi "vaksere" i "maskere", Stožer, Crkvu, Ninu Badrić i Maju Šuput, ali i susjeda u prizemlju jer ima veći roštilj od njegovog. Najviše mrzi sam sebe, a da to ni ne zna. Procvatom društvenih mreža dolazi na svoje. Na društvenim mrežama ne propušta komentirati s namjerom podrugljivih, grubih uvredljivih poruka kako bi namjerno poticao nesporazume i širio govor mržnje. Satima može pisati zlobne komentare. Pouzdano znam da ima par profila. Ne zaustavljiv je i uvjeren da je njegovo razmišljanje točno. Pisanje komentara postalo mu je ispušni ventil za frustracije. Inače je dobar i inteligentan samo ne znam što mu je danas.
Na vrijeme se riješite mržnje
Mržnja uglavnom stvara probleme i šteti zdravlju. Mržnja ima ozbiljne posljedice na zdravlje pojedinca a onda i na zdravlje društva i zajednice. Ako pazimo što jedemo, vježbamo i vodimo računa o tjelesnom zdravlju, pijemo vitamine, vodimo računa i kakve su nam misli. Širimo li mržnju ili zadovoljstvo oko sebe i unutar sebe? Mržnja ne donosi ništa dobro onima koji mrze. Vođena je strahom, osjećajem beznađa i agresije. Kad je čovjek otrovan mržnjom, mijenja se njegova komunikacija i pogoršavaju odnosi s drugima. Na vrijeme se riješite mržnje i očuvajte svoje mentalno i fizičko zdravlje.
Dakle, možemo i dalje kriviti vladu, ministre, predsjednika, premijera, stranke, ove ili one za međusobnu mržnju ili možemo odbaciti svaki njen pokušaj i opskrbiti se konstruktivnim mislima i pozitivnim emocijama. Bez konkretnog djelovanja svakog od nas i sustavnog kažnjavanja primitivnih skupina i pojedinaca koji formiraju standarde prema svojoj toksičnoj osobnosti i hrane kulturu mržnje, nema nam dalje. Pravo obračuna s drugima i drugačijima, sasvim izvjesno vodi nas u novo prebrojavanje krvnih zrnaca, nove zločine i novo nasilje.
Plamen mržnje potpaljen je davno. Na nama je da ga održimo ili ugasimo. Prestanimo se pretvarati da plamen ne gori jer odgajamo generacije kojima pokazujemo kako je mrziti lako, tek tako, iz ničega.
Čitamo se.
