Podijelite

Prije nego san manta po Izraelu ima san nekakvu sliku o tome šta se tamo događa. Sad kad san se vratija od tamo ja njanci pojma neman, puno manje nego prije.

Kad san ariva u Tel Aviv sija san na pod i promatra jude. Meni ka fureštu nje bilo razlike između židova i muslimana. Osin po robi koju su nosili niste baš mogli skužit ko je ko. Posli par dana boravka tamo, moga san primjetit razliku na ženama. Recimo da san vidija kako židovske žene imaju oštrije crte lica i ricaviju kosu. Muškarci su mi i dalje izgledali isto. Taman kad bi pomislija da ih znan razaznavat uvirija bi se da ni blizu. Onda ka laiku mi nije bilo ni jasno koju kituratuju vec 500 godina.

Čak i kad čakulaju jezik in pari jako sličan. Sa druge bande san mrvu propensa boje pa se sitija našeg rata. Najvjerojatnije nekom fureštu nema razlike između Hrvata i Srbe, a jezik nan je deboto isti. Isto je to sranje samo ća je u nas rat traja 5, a ne 500 godina. Nana san koji kilometar od ozloglašenog pojasa Gaze u kući arapa koji je odslužija u Izraelskoj vojsci.

Drugi moj kompa je bija židov koji je isto odslužija svoje u izraelskoj vojsci. Čakula sa njima dvojicon mi je donekle pomogla da skontan u kojen je kupusu ta zemja. Imate Arape, Židove i Palestince ćija je, svi se slažu, zemja na kojoj žive. Kako san skonta iz rići obojice, Palestinci su pleme za sebe. Oteli su in zemju i dali drugima. Oko toga su bisni, nekako je to i opravdano. Iz svog iskustva sa ovin mogu reći da su meni svi isti.

Jeruzalem je podiljen na židovski, krščanski i muslimanski dil. U krščanski san uša bez ikakve provjere, na zid plaća san uša kroz detektore metala, kontrolu oružja te san mora nabit na glavu oni smišni židovski kapelin. Na ulazu u muslimanski dil su me fermali i pitali jesan li musliman, kad san in reka da nisan, zabranili su mi ulaz iako san bija u pratnji sa muslimanom. Sad iz ovoga bi se dalo zakljućit da su Krščani najboji pa Židovi pa Muslimani.

Međutim u potpuno drugoj situaciji kad san ulazija u domačinstva, židov me nija ponudija niti kapju vode, krščanin mi je ponudija nešto slabašno i ne od srca dok mi je u muslimanskoj kući sve stavljeno isprid mene i to od srca. Delicija za delicijon uz kapju vrhunskog maslinovog uja. Po ovome su Musliman najboji. Sad ti budi pametan i neka ti je sve kjaro.

Ono šta za kraj mogu reći je da nisan ima neugodnosti ni sa palestincima, ni sa židovima , ni sa arapima a bome ni sa druzima. U pustinji sa beduinima san se najboje čutija jer su ti judi izvan bilo kakvih sukoba. Žive za vodu, hranu i toplinu, jednostavnošču prolaznosti.

To i je jedino bitno, kako u Palestini tako i bilo di drugo po ovoj našoj munjenoj planeti.



Podijelite

Komentiraj

Napišite komentar

* Obvezno potvrditi GDPR

*

Slažem se

Upišite svoje ime