Koliko god je bitno da su djeca aktivna u sportu i da vole sportski program ili sport koji treniraju, još važnije je da klub ima sigurnosne uvjete kako bi mali sportaši bili sigurni. Mada je sport uvijek sport i ozljede su uvijek moguće, ako napravimo domaći uradak i razmišljamo te djelujemo preventivno, šanse da nešto pođe po zlu će stvarno biti minimalne.
Kada roditelj dovede dijete i mi ga preuzmemo, preuzeli smo i odgovornost za njega i njegovu sigurnost. Stoga moramo uspostaviti red prilikom dolaska na igralište ili u dvoranu i voditi evidenciju kako bi znali tko je došao i koliko djece imamo u grupi. Onog trena kada smo preuzeli djecu, mi smo za njih odgovorni i oni ne smiju više izlaziti iz dvorane i svlačionice ni kretati se oko kluba. Moraju biti u klubu, tamo gdje su ih roditelji ostavili nama na povjerenje. Zajedno čekamo ostatak ekipe, imamo djecu stalno na oku, pazimo da im nije dosadno te s njima razgovaramo. Mobitel već u tom trenutku treneru postaje zabranjen sve do onog trenutka kad povjeri djecu natrag roditeljima.
Otvoreno i zatvoreno igralište
Ako smo na otvorenom igralištu potrebno je paziti da djeca ne izlaze sami s travnjaka i da ih uvijek netko od trenera prati do wc-a. Kod otvorenih igrališta, treba se paziti ako lopta preskoči ogradu i odleti na cestu da ni slučajno djeca ne idu po loptu nego isključivo trener, asistent, roditelj ili netko treći. Ni u kojem slučaju dijete! Ako su branke rukometnih dimenzija nužno je paziti da su zavarene od pod jer se djeca znaju penjati na njih i nekoliko njih dok trener primjerice, razgovara s roditeljima. Mogu je prevrnuti i nastradati zbog čega ih je važno uvijek držati na oku.
Još opasnije su male branke koje su malo više i šire od jedan metar. Željeznih su konstrukcija, ima ih svaka osnovna škola, a malo koja ima gambetu i lanac da ih osigura od zid kad se koristi te spužvu preko okvira.
Također, dobro je da su u zatvorenim dvoranama uglovi zidova obloženi strunjačama jer u žaru igre i treninga uvijek se netko može sudariti i pasti na krivo mjesto. Ne smije biti krivih mjesta u dvorani.
Utičnice također moraju biti ili na visini ili moraju imati zaštitu. Također prije početka treninga trener mora obići dvoranu ili igralište i uvjeriti se da je sve spremno za dolazak djece jer, pogotovo na otvorenim terenima, zna biti stakla. Ne smije se ništa prepustiti slučaju u ovom poslu, kolotečina je strogo zabranjena.
U zatvorenim prostorijama mora biti dobro osvjetljenje jer ako je loša svjetlost ne možemo vidjeti boju oka, da li je dijete problijedilo, pocrvenilo, požutilo itd. Također mora postojati i kvalitetna ventilacija koja će ubacivati svježi zrak u prostor. Uz to je bitno da trener provjeri i ispravnost zaštitne opreme kod djece te da li je imaju ako se rade sportovi koji imaju te standarde, tipa štitnici, kacige, gume za zube itd. Mora se znati postupak kod udara groma, kod nestanka struje, kod pružanja prve pomoći, evakuacije iz prostora itd. To su jako važne stvari.
Nadalje, radi kvalitete treninga i sigurnosti djece od početka do kraja treninga trener svu koncentraciju i pažnju mora usmjeriti na djecu. Sva ostala pitanja, trener će ostavljati za iza treninga ili preusmjeravati na upravu kluba, a roditelj koji navija za svoj klub i želi najbolje za svoje dijete će to razumjeti. Komunikacija među trenerima mora biti isključivo vezana za trening, a ako imaju nešto drugo za pričati mogu to kad isprate djecu i roditelje te kad oni odu sigurno i sretno kući.
Sve osobe koje neovlašteno ulaze u dvoranu treba uputiti na izlaz. Mora biti točno definirano tko smije biti u klubu. Korištenje mobitela mora biti svedeno na minimum i za hitne slučajeve, a ne za duge razgovore. Trener mora znati identificirati i prepoznati svaku osobu koja uđe u klub bilo da je roditelj, djed, baka, brat ili sestra. Klub je samo za obitelj i članove, ostali nemaju što raditi u klupskim prostorijama.
Trener mora doći 15 minuta prije na trening kako bi dočekao djecu, nikako poslije djece kao da predaje djeci viših razreda povijest pa nitko ne ulazi iza profesora u učionicu. Također, ostajemo i nakon treninga kako bismo predali djecu roditeljima. Ako roditelj kasni dužan je javiti se treneru ili upravi kluba, a dijete mora čekati u klubu s trenerom, a ne oko kluba samo.
Roditelji
Roditelji ne bi trebali djeci dopuštati da nose igračke na trening. Naušnice, lančići i prstenje predstavljaju potencijalnu opasnost i dodatnu mogućnost ozljede.
A što se tiče sigurnosti u igri, ona je posebno važna u ovo ljetno doba. Kad roditelji idu s djecom na plažu trebaju nositi dosta tekućine, hrane i voća te izbjegavati direktno izlaganje suncu između 11 i 17 sati. Obavezne su kape i rukavice te kolutovi ako dijete ne zna plivati uz stalnu pratnju plivača dok je u moru. Kreme za sunce mogu smanjiti opekotine od sunca, a ako se to ipak dogodi odvedite dijete na pregled. Mene su mazali jogurtom, ali u današnje vrijeme, bolje je potražiti mišljenje struke. Ugodno i sigurno sportsko ljeto!