U nas su trajne podjele građana nekakvo priprosto i prirodno određenje po defaultu. Tako nam je bitno neprekidno ljude izazivati pitanjima o nacionalnosti, sudjelovanju u Domovinskom ratu, lijevoj ili desnoj orijentaciji. Kad se ta tema potroši kao kutija vrećica šipkovog čaja, eto nas s nekom utakmicom Hajduka, Dinama, Rijeke. Skandiranjem. Svastikama.

Sve o čemu se u javnom prostoru najviše raspravlja, zapravo ima samo i isključivo veze s najnižim ljudskim strastima. Tako u novije vrijeme imamo i nesretnu Istanbulsku konvenciju i njezine razne interpretacije. Pohvale i pokude. Zaista, ne treba previše da se u Hrvatskoj, brzinom objave vijesti na Internetu, oforme dva tabora, koji krvavih očnjaka grizu neistomišljenike.

Tko je pobjednik, sasvim je nebitno. Rodna ideologija, ekologija ili biologija? Važno je da se nešto događa. Majku i oca proglašavamo roditeljem 1 ili 2? Može. Daj, baci kost! Pa u jednoj Dalmaciji, u kojoj si peder ako redovito ne platiš piće, postaješ peder isti trenutak ako su ti prihvatljive sve promjene iz bijele EU. Mučna je i istovremeno tužna lakoća, kojom se briga oko imenovanja vlasnika spolovila i sloboda analnih otvora, kod nas pretvara u krucijalni državni i društveni problem.

U državi koja jedina u EU ima 2018. godine standard lošiji nego 2010. godine, mi izlazimo na ulice da branimo pravo matere da se zove mater a oca da se zove otac. Sina i kćeri da se isto tako oslovljavaju i zovu. Postavlja se pitanje: “Tko je ovdje lud?” Nekako je u ovom grotlu interesa i ideja postalo besmisleno propitkivati kakvu Konvenciju mi sutra ratificiramo. Hoćemo li s njom umanjiti ili spriječiti nasilje nad ženama. Zamislimo da ne postoji nikakva “konvencija” i samo pogledajmo naše ulice, kavane i društvene mreže. Zaboravimo da svak ima minus od 12 000 kn na računu i tri kredita.

Da mu se dijete sprema na jednosmjerni put u Dublin ili Berlin, a da na TV-u ljudi prosvjeduju za to da mater zovemo materom. Može li, bez obzira na sadržaj, ratio i ideologiju jednog supranacionalnog pravnog akta, samo postojanje ove činjenice – oko čega ljudi danas prosvjeduju – učiniti da se posramimo ljudskog roda? Nebitna je Istanbulska konvencija. Jesmo li za ili protiv. Bitno je koliko smo svi danas zapravo nemoćni, izmanipulirani i jadni.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala DalmacijaDanas.