Nekako, nije u Dalmaciji lako bit fin. Čin si neke škole završija pa još obuka veštit, to ti je garancija da te malo na krivo gledaju. Ti si njima doša pamet prodavat? Ma koja je to škola di se pamet dobije?! Nijedna! Pametan se rodiš ili ne rodiš. Ili te pametnoga sotone pobace. E, pa ako si u Dalmaciji pametan, onda ti škola ne triba. Škole i fakulteti su za glupe. Nesposobne. Buduće političare i uhljebe nižeg ranga. Ali ako si već fakultet završija pa steka neke fine manire u ponašanju onda ti je moj prijatelju "aj ća!". Ne daj bože da te ko vidi da u DM-u kupuješ pastu za zube. Ti si moj sinko peder.
Ko je vidija prat zube?! Ajde uzmi još i kremu za depilaciju, to ti baš pristaje uz diplomu pravnog ili ekonomskog fakulteta. Ili nekog filozofskog. Ma možeš ti imat trista žena i dice, ako si fin, ti si u Dalmaciji curica i balerina. I kvit. Tako da ti triba sorit zube odma u startu. Šta imaš pričat? Jer prava škola je ona koja se nauči na ulici. U kvartu. Moraš imat neki opak nadimak tipa Cole, Šiba ili Mrky i nekome u ditinjstvu silovat i mučit pasa i tvoj uspjeh na ljestvici pameti raste vrtoglavo zajedno sa tvojin godinama. Negdi oko 50. godine već možeš bit predsjednik države ako već ne premijer. Tribaš se do toga trenutka nakrast, nalagat, oženit i razvest šest puta, pritit svima i sovat sve po spisku. Ali čitavo vrime ić na svetu misu. I u svojoj zreloj životnoj dobi možeš šta oćeš. Ti si u očima puka diplomirani katolik, Isus i Bog. Uzor mladima. Zvijezda lokalnih i drugih izbora.
Svi citiraju šta si i kad učinija. O tebi pričaju kafići. Trafikantice. Svaka bi te kozmetičarka za svekra. Tetoviraju ti ime na lopatici i hodaju takve po Bačama. Jedino jedno nemoj nikad učinit. Nikad! Ma nemoj bit fin ako boga znaš! Pojedi ćevape, potuci se rutni i prdni. Jer ti si naš ulični heroj.