Zemlja s više od tisuću otoka i s manje od četiri milijuna ljudi danas živi svoj nogometni san. Hrvatska u finalu svjetskog prvenstva igra protiv Francuske! Pazite, igramo u finalu, a da nije u pitanju županijska liga. U završnoj utakmici najvažnijeg takmičenja najpopularnijeg sporta na svijetu. Sporta koji je možda zaslužan i za to što su u moderno doba primarni civilizacijski nagoni za krvavim ratovanjem pretočeni na travnate arene, ulice, kafiće i u obiteljske dnevne boravke.
Iza nas su apaurinski produžeci, normabelski penali i zarakijani deliriji poslije svih recentnih pojedinačnih pobjeda ove velike reprezentacije. Listajući strane portale mnogi su složni da je upravo ova spretna, na terenu iznimno inteligentna i srčana ekipa favorit za naslov svjetskog prvaka u nogometu. U zemlji u kojoj i ptice na grani znaju da bi bez ostataka hrane i plastičnih boca iz kontejnera broj populacije uskoro bio dva milijuna, umjesto ionako malih četiri, mi svi složno dišemo u jednom nogometnom snu. A iz toga sna teško nas može probuditi lice pokojeg smrznutog političara zalutalog na tribine nekog ruskog stadiona ili u samu svlačionicu ili lice pokojeg uglednog dužnosnika optuženog za raspolaganje našim novcem kao svojim.
Oni danas, jednostavno, ne postoje! Nestali su, na svoju štetu. Zasjenjeni su sa svojim aferama, nesposobnostima, pogodovanjima i licemjerjem licem naglo odraslog dječaka Luke Modrića, najboljeg nacionalnog proizvoda koji mi danas možemo ponuditi svijetu. Ubojitom a ranjenom nogom Mandžukića. Uskrsnućem Perišića. Eksplozivnošću Rebića. Ludilom Lovrena i Vrsaljka. Čvrstoćom Subašića. Pobijedili ili ne, Hrvati su danas pobijedili sve podjele, sve nesposobne vlasti, svoju neizvjesnu budućnost, parazitiranje političkih stranaka i uhljeba, pasivnost i siromaštvo.
Ovi nogometni čarobnjaci, stasali po nogometnim bauštelama Europe, cijelom su svijetu ponosno pokazali naše crveno bijele kvadratiće. Brzopotezno kupili navijačka srca diljem zemaljske kugle, a nama pokazali da Hrvatska može bolje. Može i najbolje. Mora! Pa čak i u nogometu. AJMO, HRVATSKA!
