Pamtim kada sam prije 10-15 godina išao na prva egzotična putovanja, a o putovanju nisam znao ništa. Jednom takvom zgodom, odvede me agencija u jedno selo u Tunisu, gdje ljudi žive ispod zemlje. Ne budi lijen, spustih se dolje i udri bjesomučno udarati slike po idiličnim prizorima života u kući, šivanja tkanine i spremanja ručka na starinski način.
Desetak godina nakon, te sam fotografije izbrisao. Zašto? Zato što nisu imale duše. Scene su namještene zbog turista, a ti seljani ne žive u tom selu. Ono je mrtvo odavno, a sve je predstava za novac.
Isto se sada dogodilo i Splitu. Ja znam da je 21 stoljeće i da ne može postojati Roko i Cicibela, ali neke stvari su trebale ostati zaštićene, barem dok je živa generacija iz XX stoljeća. Znam sa su drugi đirevi i da ljudi radije u shoping centar idu, ali moja generacija, ma koliko novaca imala, uvijek bi večer započela na zidiću ili u jednoj od splitskih oštarija.
Vjerujte mi kada vam kažem da su "Tri volta" bili zadnji bastion duše grada. Split je sada ono selo iz Tunisa gdje ljudi zabavljaju turiste folklorom, gdje oni mogu pojesti fish and chips na mjestu gdje je nekad stajala zalogajnica pod lukovima Dioklecijanovih bedema.
Istina je i da smo ubili grad zbog novaca, a to će nam se obiti o glavu. Jer ja više nikad ne bi došao u ono selo u Tunisu, sada kada znam da je sve bilo umjerno i bez duše. A to će se dogoditi i nama. Tko želi boraviti u "Potemkinovim selima" i gradovima gdje ne živi domaće stanovništvo?
Ljudi, Split je mrtav. Grad je živ i živjeti će. Ali se samo zove Split. Ništa više.
