Vrijeme neumitno teče, a rat u Ukrajini nažalost ne jenjava što se odražava na ekonomsku situaciju koju će osjetiti cijeli svijet, a posebno Europa. Ništa manje ni Hrvatska. Posljedice svakog rata su nesagledive i nijedan rat nije dobar rat.
Pošto živimo u vremenu nikad izrazitije sigurnosne napetosti, kako u nacionalnom tako i u globalnom aspektu, osim onih sigurnosnih institucionalnih standarda (vojska, policija, obavještajna zajednica, itd.) nimalo nije niti smije biti zanemariv civilni aspekt spremnosti kakav je na primjer prisutan u Izraelu (prilike i okolnosti koje civilno društvo potiču na fizičku spremnost i budnost kroz razne fizičke i borilačke treninge i edukacije, obvezni vojni rok za muškarce i žene, itd.).
Pojavom prvih većih migrantskih kriza s Bliskog istoka od 2015.godine na ovamo, svijet se drastično promijenio i mnogo toga više nije isto. Politika otvorenih vrata migrantima donijela je podijeljena mišljenja i prikupljanje populističkih jeftinih poena s obje strane političkih razmišljanja vezano za migrantsku krizu i sve veći priljev migranata, zanemarujući pri tome koliko Europa, pa i Hrvatska s razlogom mora biti zabrinuta o svojoj sigurnosti.
Najbolji dokaz je tome da se Švedska, jedna od demokratski i ekonomski najuređenijih država svijeta, suočila s činjenicom da se već godinama ne može kvalitetno nositi sa sve većim jazom između migranata i „standarda“ koje isti nameću naspram relativno mirnoj svakodnevici prosječnih Šveđana pa je tako premijerka Magdalena Andersson priznala da Švedska nije uspjela integrirati veliki broj imigranata koje je primila kroz zadnja dva desetljeća.
Nije zanemarivo da Hrvatska ima najdulju kopnenu granicu u EU od svih država članica
U tom smislu, nije zanemarivo da Hrvatska ima najdulju kopnenu granicu u EU od svih država članica (1377 km) što samo po sebi u ovom turbulentno vrijeme je veliki sigurnosni izazov za hrvatske, ali i europske službe sigurnosti. Zanemarujući pojedinačne ekscese ili kretene kojih ima po cijelom svijetu i u najrazvijenijim policijama i vojskama pa ih tako posebno ima i među npr. političarima, hrvatska policija je nažalost često pod negativnom lupom javnosti u svojevrsnom hibridnom pokušaju da se ospori ionako težak, potplaćen i nadasve zahtjevan rad odnosno zaštita državne granice od svih ugroza.
Najveća ugroza suvereniteta jedne države jest narušavanje državnih granica i tu upravo Hrvatska ima jako tešku i zahtjevnu ulogu jer nije dovoljno samo imati nekakav zajednički europski odgovor na načelima solidarnosti i humanosti već osim toga i na načelu odgovornosti odnosno poštivanja europskog prava i sprečavanja nezakonitih migracija.
Policijski posao je težak, častan i nadasve jako zahtjevan, a čuvanje državne granice u svakom pogledu kakvu ima Hrvatska je izazov za cijelu Europu pa ostaje vjera da će svoj puni i pravi obol dodatno dati i Frontex odnosno Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, osnovana još 2004. godine kako bi pomogla zemljama EU-a i zemljama pridruženima schengenskom prostoru pri zaštiti vanjskih granica područja slobodnog kretanja unutar EU-a.
Dok u Ukrajini bjesni ratni sukob u svijetu je paralelno nikad prisutniji termin hibridnog ratovanja
Dok u Ukrajini bjesni ratni sukob u svijetu je paralelno nikad prisutniji termin hibridnog ratovanja. Taj pojam hibridnog odnosno specijalnog ratovanja ili sukoba koji se priznali to ili ne, stalno odvija oko nas i među nama već dulje vrijeme, najbitnija poluga u istom je vlasništvo pravovremene i točne informacije odnosno manipulacije s istom informacijom kroz dezinformiranje, širenje propagande ili indoktrinacije šire društvene zajednice putem kontroliranih medija.
Nimalo neočekivano ali svakako zabrinjavajuće zvuči podatak da smo po zadnjem izvješću SOA-e sve više izloženi kibernetičkim napadima na razne institucije (koji su se sasvim očekivano dodatno povećali nakon ruske invazije na Ukrajinu), a posebno jer smo zbog covida naš profesionalni i društveni život u mnogome oblikovali u kibernetičkom svijetu što je automatski idealan mamac za napade raznih kriminalnih grupacija.
U hibridnom ratovanju osim npr. „trolova“ po internetskim forumima, portalima i društvenim mrežama, hakerski upadi u informacijske sustave pojedinih vlada, ministarstava, agencija i ostalih institucija su sve prisutniji u svijetu. Cilj im je prvenstveno onesposobiti funkcionalnost određenog sustava korištenja određenih važnih podataka.
Stvaranje afera tamo gdje ih objektivno nema, svojevrsna medijska difamacija ciljanih nacionalnih vrijednosti a sve s ciljem unošenje podjela, poticanja nereda ili nepovjerenja u sustav državne uprave ima elemente, kako se to nekad nazivalo, specijalnog a danas informacijskog i/li medijskog ratovanja što posljedično donosi i ekonomske gubitke odnosno probleme.
Stoga u zadnjem desetljeću u Hrvatskoj se na sveučilištima i privatnim učilištima sve više ulaže u stvaranje odnosno edukaciju sigurnosnog kadra, sve je više sigurnosnih stručnjaka i analitičara u medijskom prostoru a svaka iole ozbiljnija korporacija koja brine o svojoj poslovnoj budućnosti ima određen broj sigurnosnih stručnjaka kvalificiranih na nekoliko sigurnosnih polja.
Dovoljnu lekciju smo trebali naučiti (ako već nismo) kroz zadnje dvije katastrofalne krize (potres u Zagrebu te covid epidemija), a ova kriza u Ukrajini je svakako još jedan podsjetnik da ne smijemo biti previše opušteni u nijednom pogledu već podići razinu samozaštite i sigurnosti u skladu s najvećim standardima koje situacije zahtijevaju.
Da bi što bolje prevenirali raznim krizama, potrebno je jačati i kontrolirati sustav javne, gospodarske i energetske sigurnosti kao i sustav zaštite kritične infrastrukture te stvoriti I ojačati učinkovite sustave upravljanja krizama a ta obrana provodi se najbolje i najefektnije integriranim djelovanjem i države i privatnog sektora.
