Vukovar i Škabrnja su dvije velike otvorene rane u njedrima hrvatske državnosti i samostalnosti.
Više od tri desetljeća od masakra u Škabrnji 18.11.1991.g., još nisu završili sudski postupci koji se vode protiv osoba koje se smatraju odgovornima za taj ratni zločin
Osim ratnih žrtava, zločini koji su počinjeni od strane "JNA" i srpskih snaga nikada nisu do kraja rasvijetljeni, zločinci i dan danas hodaju vukovarskim ulicama i kriju istinu o ubijenima, a Hrvatska opet ostaje nijema.
Bitka za Vukovar je hrvatski Alamo.
Kada je 1. proleterska gardijska motorizirana brigada JNA, koja je predstavljala elitnu udarnu snagu JNA, krenula na Vukovar, kolona je bila duga cca 80 km i ispraćena je cvijećem iz Beograda.
U obrani Vukovara tijekom okruženja sudjelovalo je oko 1800 branitelja. Oko 60% bili su stanovnici Vukovara, a ostalo su bili domoljubi iz ostalih dijelova Hrvatske te BiH.
Trećina branitelja uspjela se u manjim skupinama probiti iz Vukovara, oko 500 do 600 je poginulo, a ostali su zarobljeni ili ranjeni.
S već navedenim skromnim naoružanjem ostvareni su fascinantni borbeni rezultati: uništeno je više od 300 tenkova i oklopnih transportera, oboreno je oko 25 zrakoplova, broj mrtvih četnika procjenjuje se na 5 do 7 tisuća, a 20 do 30 tisuća je ranjeno.
Vojni analitičari JNA tada su smatrali da grad može izdržati najviše 3 dana, ali su hrvatski branitelji njihove proračune pobili za čak 3 mjeseca.
Većina vojnih stručnjaka tvrdila je da je osvajanjem Vukovara Srbija uradila nesagledivu stratešku pogrešku jer da je srpska vojska zaobišla Vukovar pretpostavka je da bi njihove snage bi nezadrživo stigle prema Zagrebu.
Možda im je i pretpostavka kriva.
Ulaskom srpske vojske u Vukovar uslijedila je krvava odmazda i masakr bespomoćnih zarobljenika, civila i ranjenika, zbog gubitaka koje su Srbi pretrpjeli tijekom napada na grad.
Više od 5000 osoba odvedeno je u brojne logore u Srbiji, gdje su pretrpjeli teška zlostavljanja, mnogi se nisu vratili. Veliki broj logora još nije otkriven, tako da se još uvijek ne zna koliko je osoba iz Vukovara zauvijek nestalo.
Danas i uvijek kada se obilježava sjećanje na Škabrnju, Vukovar ili slavi Dan Domovinske zahvalnosti, neki drugi sasvim malo bitni poput Pupovca iz godine u godinu pokušavaju zasjeniti sve to svojim performansima.
On i svi političari bi trebali tada samo šutjeti. Tako će iskazati najveći pijetet i počast žrtvama i Domovinskom ratu.
Uopće je manje bitno tko ide prvi u Koloni sjećanja, bitno je da se ne zaboravi i da se taj događaj ne koristi u političke svrhe jer to nikome ne služi na čast.
A vi Heroji Vukovara i Škabrnje i svi branitelji, još jednom Vam puno hvala što ste u krvi i suzama stvorili našu Domovinu Hrvatsku.
Jer narod koji ne zna cijeniti svoju prošlost teško može imati bolju budućnost.
