Hrvatska se trenutno suočava sa dvije velike sigurnosne ugroze – globalnom pandemijom korona virusom te migrantskom krizom.

Ovo drugo je čini se stavljeno nekako “sa strane” jer se trenutno koriste veliki sigurnosni resursi kako bi se skupa sa ostalim službama i Nacionalnim stožerom Civilne zaštite bilo u stanju pripravnosti za ne daj Bože crne scenarije pandemije koje ne želimo niti zamišljati niti potencirati. Ali da su mogući ti scenariji, jesu i toga moramo biti svjesni.

Rastuća migrantska kriza

Kako živimo u vremenu veliki globalnih sigurnosnih izazova, ni Hrvatska kao relativno sigurna država po mnogim svjetskim standardima (čak i među najsigurnijima u svijetu), nije lišena velike brige oko migrantske krize koja možda u ovim mjesecima i danima broji svoje vrhunce no upravo zbog pandemije nekako je sve to u drugom planu, ali nikako ne treba značiti da je posustala i da ne trpimo posljedice toga, bez obzira što pojedini mediji pokušavaju plasirati drugačiju “istinu”.
U ponedjeljak jutro bili smo svjedoci neshvatljivog čina mladića iz Kutine koji je (istraga bi trebala utvrditi kako i zbog čega) izvršio svojevrstan teroristički čin (i to tek treba dokazati istraga) i pokušao ubiti hrvatske policajce u najštićenijem dijelu grada, kada je riječ o štićenim objektima, na Markovom trgu ispred najznačajnijih državnih institucija – Vlade i Sabora.

Zastrašujuća situacija na Markovom trgu

Markov trg nije prostor koji nije teško štiti fizičkim i tehničkim mjerama zaštite koje moraju biti na najvećem nivou. Zašto nisu, pitanje je koje će se postavljati često ovih dana i gdje će razni stručnjaci sigurnosti imati svoja mišljenja.

I dok su tako hrvatske službe sigurnosti, a posebice policija zauzeti i obvezni nužno provoditi svoje zadaće u prethodno navedena dva segmenta sigurnosti, jučer ujutro na Markovom trgu desila se situacija koja u hrvatskim okvirima izgleda zastrašujuće i nevjerojatno. Mladi napadač prišao je Markovom trgu kao pješak naoružan najvjerojatnije automatskom puškom i otvorio vatru prema policiji iz zasada neutvrđenih razloga.

Na svu sreću, ranjeni policajac je preživio ovaj pokušaj ubojstva, ali postavlja se puno sigurnosnih pitanja na koje laici mogu imati stotine odgovora (ili pretpostavki) dok će stručnjaci sigurnosti vidjeti goleme sigurnosne propuste za tako značajan perimetar kretanja na Markovom trgu koji treba i mora imati bolji sistem zaštite i mjera predostrožnosti. Kojih, sad bi se dalo lamentirati ali svakako je puno važniji sigurnosni značaj tih štićenih državnih institucija nego turistička dimenzija posjete istih lokacija.

Od nedavno teško zamislivog prilaženja teretnog zatvorenog kombi vozila Markovu trgu iz kojeg je potom izveden performans s lubenicama što je još jedan apsurd, uočio se sigurnosni propust koji očito do danas nije značajno unaprijeđen.

Stručnjaci: Nedostatak kadra u policiji

Upirati prstom u pojedince nema smisla kao što nema smisla reći da sustav (po tko zna koji put) nije zakazao te da je kod nas pojam političke odgovornosti na puno većem pijedestalu nedodirljivosti za razliku od činjenice da nije ovdje kriv niti pojedinačno jedan ili pet policajaca u segmentu regularnog osiguranja već sustav koji se mora bolje unaprjeđivati i poboljšavati u svim segmentima.

Po nekim stručnim mišljenjima, u Hrvatskoj nedostaje oko 30-40 posto policijskog kadra, a s druge strane evidentni su apeli policijskih sindikata da se unaprijedi materijalni status kao i logistička oprema i obuka policajaca (pancirke, vozni park, službena oprema, konstante obuke gađanja i fizičkih provjera, itd.) dok je jednako velik problem političko a ne stručno kadroviranje. I to tako traje godinama, nikada nije ni prestalo. Tako bar tvrde sindikati.
Nije zanemariva činjenica prema nekim novinarskim istraživanjima da je na području država bivše Jugoslavije kroz krvave ratove ostalo preko šest milijuna komada raznog oružja što svrstava ovaj geografski prostor u najveći ilegalni “izlog” na svijetu.

Kako navode isti, u Hrvatskoj je ta brojka manja od milijun. Previše.



Stoga neki stručnjaci za ovakve objekte zaštite nude visokotehnološka rješenja u kojima npr. umjetna inteligencija otkiva moguće napadače na štićene zone (svojevrsna rendgenska kontrola) kao što je usavršio u primjeni Izrael no za što u EU i u Hrvatskoj se nema previše sluha jer “naginje” prema policijskoj državi na što su naši političari jako alergični.

Kako neki mediji navode, ostali policijski službenici nisu smjeli napustiti svoje mjesto osiguranja kad je kolega policajac bio ranjen pa su istom priskočili civili no nije problem kad npr. neki političar svojevremeno istom tom policajcu na osiguranju predao lubenicu da je on odnese, pridrži ili što li već, a što je policajac revno i savjesno odradio.

Apsurd!
 – Ne.
Realnost.
 – Da.

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime