Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u Splitu je prisustvovala premijeri filma o legendarnom kapetanu Hajduka Ivanu Gudelju. Pritom se osvrnula na svoj govor prilikom primanja nagrade Fulbright za životno djelo u subotu u Washingtonu.
"Nogomet osamdesetih godina i prije toga nije bio samo nogomet, bio je izraz nacionalne pripadnosti. Pa sam tako ja, nadam se da mi neće zamjeriti neki, navijala i za Hajduk i za Dinamo. Voljela bih kad bi to zajedništvo juga i sjevera ponovno proradilo", kazala je Kolinda Grabar-Kitarović, piše N1.
O govoru i "željeznoj zavjesi"
"Moj govor imao je toliko sadržajnih poruka da je fokusiramnje na ovu jednu stvar, oprostite, ali - vrlo, vrlo površno. I to nije dobro za ovo društvo.
Churchill je rekao da se željezna zavjesa spustila od Szczecina na Baltiku do Trsta na Jadranskom moru i da su iza nje ostale sve prijestolnice srednjoeuropske kulture, u koju je tada uključio i Beograd. Bez obzira kako su se stvari mijenjale, bio netko nesvrstan ili ne, nije bio neutralan.
Neka me nitko ne uvjerava u život kakav nije bio. Svi smo to prošli u bivšoj Jugoslaviji, svi znamo kako je bilo, svi znamo kako je bilo putovati s tom crvenom putovnicom, kakva ste poniženja doživljavali, što je značilo plaćati depozite i tako dalje. Ako je itko nostalgičan za bivšom Jugoslavijom, ajmo uvesti tjedan dana bivše Jugoslavije. Znate tko će najviše profitirati? Ja osobno. Jer ako kažete bilo šta protiv mene, završit ćete na Golom otoku", odgovorila je predsjednica na pitanje o govoru prilikom primanja nagrade Fulbright u Washingtonu, piše N1.
"A ovdje večeras želim govoriti o onome što nas je ujedinjavalo, a to je upravo nogomet. Kao Riječanka sam odlazila na utakmice Rijeke, ali naša Rijeka je tada bila nekakav rezervni klub za Partizan i Crvenu Zvezdu i domaći igrači koji su bili dobri i kvalitetni odlazili su u Hajduk, nešto malo u Dinamo. Dinamo i Hajduk bili su toliko blizu mojemu srcu. Nogomet je za nas koji smo voljeli Hrvatsku bio puno, puno više od nogometa. Značio je narodno zajedništvo. Bio je ono što je povezivalo sve od juga do sjevera."
"Ja sam osamdesetih godina intenzivno pratila nogomet. Ako pitate Novi list, možete naći moje fotografije i fotografije mojih prijateljica u drugom, trećem redu zapadne tribine na stadionu Rijeka. Jako malo djevojaka tada je odlazilo na nogometne utakmice pa smo imale besplatne ulaznice. A danas, evo, nogomet nije ni muški sport jer cure ga definiraju svojim navijanjem."
Ivan Gudelj, kao i cijela ta generacija Hajduka i Dinama za predsjednicu su, kaže, bili "heroji".
"To su ljudi čije sam postere ja kao tinejdžerica imala na svojim zidovima i koje sam pratila, koje i danas podržavam. Kao što sam rekla Ivanu, odjurila sam s dodjele nagrade Fulbright u dva, tri sata po našem vremenu, platila sam kartu sama kako bih došla ovdje do Splita i kako bih podržala Ivana i sve naše ne samo nogometaše, nego sve koji se bore za korisne stvari u društvu, bilo da je riječ o sportu, bilo da je riječ o zdravlju, bilo da je riječ o domoljublju, budućnosti naše države. Iznimno sam ponosna na njega i na cijelu njegovu generaciju. Kad su me pozvali, kad sam shvatila da imam dodjelu nagrade, rekla sam da moram učiniti sve da bih došla ovdje. Jer da mi je netko u to vrijeme, osamdesetih, rekao da ću upoznati Ivana Gudelja i njegove kolege, doista bih bila više nego presretna."
Na novinarsko pitanje je li ovo dio predsjedničke kampanje, kazala je:
"Koja kampanja, molim vas, ja sam predsjednica."
Veliko poštovanje i gostoprimstvou HNK dobili su legendarni TV novinar i komentator Milojko Pantić, veliki nogometaš Crvene Zvezde, Vladimir Petrović Pižon i Miloš Drizić, koji su za Gudelja rekli da je u to vrijeme bio najveći igrač u povijesti Hajduka, no 1986. je zbog Hepatitisa B morao prekinuti karijeru.
