Za Dalmaciju Danas piše mr. spec. Žana Pavlović, prof. psihologije
Dio svakodnevnog ispijanja kava i druženja je i dijeljenje informacija o onima koji nisu prisutni. Rekli bi „ogovaranje“ ili „tračanje“, kako hoćete. Najstariji društveni ritual, koji nije rezerviran samo za susjede ili kolege uz aparat za kavu. Ogovaranje je univerzalna valuta društvenih odnosa, psihološki mehanizam koji istovremeno povezuje, zabavlja, ponekad i razara. Može biti i još jedan simptom lošijeg mentalnog zdravlja zajednice i društva u kojem živimo.
Zašto ogovaramo?
Je li ogovaranje samo loša navika ili ima dublju funkciju u našim međuljudskim odnosima? Ogovaranje nije najplemenitiji oblik komunikacije, ali je svakako jedan od najprisutnijih. Negdje sam pročitala da 60 % razgovora odraslih ljudi uključuje osobe koje tim razgovorima ne prisustvuju. I dok ga često osuđujemo, rijetko se zapitamo zašto nas toliko privlači. Možda zato što u tuđim pričama lakše prepoznajemo vlastite strahove, želje i nesigurnosti, a možda jednostavno volimo dobru priču uz kavu. Jedna moja, prije nego ide ogovarati druge, obavezno naglasi „Ne ogovaram, ali…“ Svi znamo da nakon tog uvoda ide trač partija tipa „Jeste čuli da se Slave i onaj njen razvode? Pala mi je u očima.“
Možemo reći da je ogovaranje razgovor o nekome tko nije prisutan, a uključuje informacije koje su negativne i usmjerene na kritiku. Najčešće teme ogovaranja su osobne kvalitete nekoga, socijalno nepoželjno ponašanje (laganje, varanje) i naglašavanje razlike između onoga što neka osoba govori i onoga što radi. Ljudi osobito vole znati o skandalima poznatih i javnih osoba i tako se lako identificiraju s njima jer „i bogati plaču“.
Ima li ogovaranje dobrih strana?
Iako se na ogovaranje gleda kao na društveno nepoželjno ponašanje, ono ima i dobru stranu. „Dobro ogovaranje“ je ono koje nema sebične ciljeve. Netko može širiti negativne informacije o trećoj osobi s ciljem da osobu s kojom razgovara zaštiti od loših iskustava koje je sam doživio s osobom koju ogovara. Tako ljudi mogu kvalitetnije odabrati ljubavne ili poslovne partnere ili prijatelje. Pod uvjetom da su te informacije istinite, naravno.
Socijalno-psihološki aspekt ogovaranja
Sa socijalnog aspekta ogovaranje dovodi do sukoba ili povređivanja onih koji su predmet ogovaranja. Ali može i ojačati veze među onima koji ogovaraju, stvarajući tako privid pripadanja i bliskosti jer „samo tebi sam rekla“. Sjetite se da osoba koja ogovara drugog vama, ubrzo će to ponoviti s drugima ogovarajući vas.
Sa psihološkog i etičkog aspekta, ogovaranje može biti štetno za reputaciju osobe te može izazvati njezinu emocionalnu bol. Iako ogovaranje može izgledati kao neformalan ili nevin način komunikacije, nekad može dovesti do gubitka povjerenja i prekida prijateljstva.
Ja mislim da je ogovaranje zapravo znak nesigurnosti. Kada ljudi ogovaraju druge, uglavnom to rade kako bi skrenuli pažnju sa svojih nedostataka, jer u drugima vide sve ono što ne vide kod sebe. Puno toga možete saznati o sebi kad govorimo o drugima ili „ogovaramo druge“. Samo ako želite.
Kada drugi put čujete „Ne ogovaram, ali…“ odlučite da nećete sudjelovati u ogovaranju drugih i ogovaranje prestaje. Ogovaranje prestaje kad dođe do uha inteligentne osobe. Ogovaranje prestaje, a nastaje razumijevanje, ljudskost i empatija, jer tko je savršen, nek' prvi baci kamen.
