„I na kraju rekla bih da ne ostavljamo naše štićenike na vjetrometini s kartom u džepu, već u dogovoru sa stručnim radnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad dogovaramo i planiramo obustavu ili zamjenu odgojne mjere tako da se u slučaju izostanka obiteljske podrške nađe primjeren smještaj (osiguran podstanarski stan ako se radi o punoljetnoj osobi koja planira samostalan život) ili, što je češće slučaj, u ustanovu, a ponekad u udomiteljsku obitelj.“ - riječi su profesorice Martinčević iz Turopolja, na koje se nadovezala psihologinja Franjić Nađ „Nažalost, sustav socijalne skrbi može zakazati u pružanju podrške maloljetnom delinkventu i njegovoj obitelji, što može rezultirati ponovnim ulaskom maloljetnika u delinkventno ponašanje ili drugim problemima. Može se jednostavno raditi o nedostatku adekvatnih resursa u sustavu socijalne skrbi u smislu pristupa maloljetnika važnim uslugama poput podrške mentalnom zdravlju, obrazovanja i zapošljavanja, zatim o nedostatku podrške za obitelj u smislu rješavanja osnovnih problema unutar obitelji koji su možda pridonijeli delinkventnom ponašanju maloljetnika.“
O „postpenalnim problemima“ zato smo popričali s Larisom Gornik, kao predstavnicom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, koja je odmah na početku rekla kako se provodi tretmanski rad s mladima u riziku i poteškoćama u ponašanju neovisno jesu li ujedno počinitelji kaznenih ili prekršajnih djela, za razliku od sustava pravosuđa u koji se uključuju samo počinitelji.
HZSR kao koordinator provođenja postpenalne brige
„Velik dio odgojnih mjera koje sud izriče maloljetnim ili mlađim punoljetnim počiniteljima kaznenih djela (osim mjere upućivanja u odgojni zavod i pojedinih posebnih obaveza), provodi se u sustavu socijalne skrbi i u lokalnoj zajednici, otvorenog je tipa, bez prisustva pravosudne policije te njihovo provođenje koordinira HZSR.
Stručni radnici Područnog ureda HZSR uključeni su u rad s maloljetnikom i njegovom obitelji od pokretanja kaznene prijave, tj. početka kaznenog postupka prema maloljetniku, često i prije, te su u redovnom kontaktu s maloljetnikom i Odgojnim zavodom tijekom provođenja mjere.“
Po napuštanju odgojnog zavoda i u svrhu postpenalnog prihvata, stručni radnici Područnog ureda HZSR, prema Zakonu o socijalnoj skrbi, maloljetniku ili mlađem punoljetniku omogućuju sljedeća prava iz sustava socijalne skrbi:
- sveobuhvatna procjena i planiranje – stručni radnici procjenjuju stanje, potrebe, rizike i snage maloljetnika i drugih članova obitelji te u suradnji s maloljetnikom određuju daljnje mjere, zadatke i potrebne aktivnosti koordinirajući njihovo provođenje
- sukladno procjeni stručnih radnika, HZSR roditeljima određuje mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu ili mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, gdje stručna osoba jednom do više puta tjedno obilazi i razgovara s roditeljima i maloljetnikom, savjetuje ih, pomaže u rješavanju aktualnih pitanja, usmjerava roditelje na kvalitetniju skrb o maloljetniku i nenasilnu komunikaciju
- upućuju roditelje u obiteljsko i partnersko savjetovanje ili školu za roditelje pri udrugama ili Obiteljskom centru, kako bi maloljetnik imao kvalitetniju roditeljsku podršku i poticajniju obiteljsku atmosferu po povratku s izvršenja odgojne mjere
- provode savjetovanje maloljetnika i obitelji radi prevladavanja teškoća koje je moguće riješiti kratkotrajnim intervencijama kroz 3 do 5 susreta s maloljetnikom i obitelji
- uključuju maloljetnika u psihosocijalno savjetovanje u trajanju od 6 do 8 mjeseci u Obiteljskom centru, domovima socijalne skrbi ili nevladinim udrugama, kojim se maloljetniku pomaže otkloniti teškoće u funkcioniranju u različitim područjima života s naglaskom na ponašajne, emocionalne, interpersonalne, socijalne i obrazovne aspekte
- upućuju maloljetnika u tretman Službe za mentalno zdravlje i izvanbolničko liječenje ovisnosti, kao nastavak tretmana u koji je eventualno bio uključen tijekom boravka u odgojnom zavodu
- posreduju pri uključivanju maloljetnika u obrazovanje odraslih pri učilištima kao nastavak obrazovanja, ili upućuju mlađeg punoljetnika u HZZ radi ostvarivanja prava iz sustava rada
- posebni stručni radnici HZSR, tzv. socijalni mentori, kroz 10 susreta u 6 od 8 mjeseci pomažu mlađim punoljetnicima uspješnije rješavati nepovoljne životne prilike i poboljšati i olakšati integraciju maloljetnika u zajednicu u kojoj živi nakon izlaska iz odgojnog zavoda
- maloljetnicima bez odgovarajuće roditeljske skrbi ili mlađim punoljetnicima koji nemaju smještaj nakon izlaska iz odgojnog zavoda, stručni radnici HZSR pronalaze odgovarajući smještaj kroz organizirano stanovanje, u domovima socijalne skrbi ili Caritasovim kućama za smještaj.
Ako maloljetnik ili mlađi punoljetnik ima zdravstvenih teškoća, ostvaruje pravo na mjesečni inkluzivni dodatak u rasponu od 128,00 do 720,00 eura, ako nije u nekom obliku smještaja u domovima socijalne skrbi.
„Također, ako mlađi punoljetnik po izlasku iz odgojnog zavoda nastavlja živjeti sam u stanu ili kući iz obiteljskog ili prijateljskog izvora, za razdoblje dok je nezaposlen i bez prihoda, stručni radnik HZSR pomaže mu ostvariti sljedeće naknade: mjesečnu zajamčenu minimalnu naknadu ako je radno sposoban do 150,00 eura, ako je radno nesposoban do 195 eura, a jednom godišnje mogućnost ostvarenja prava na jednokratnu naknadu u iznosu do 331,80 eura, iznimno do 1.327,22 eura. Također upućuje mlađeg punoljetnika da od jedinice lokalne samouprave može ostvariti pravo mjesečne naknade za troškove stanovanja u iznosu od minimalno 45 eura te mu omogućuje redovnu prehranu putem Pučke kuhinje.“, objašnjava Gornik.
Važnost civilnih udruga
Osim usluga koje pruža, HZSR tijekom postpenalnog prihvata surađuje i s mrežom pružatelja usluga u zajednici koju čine javne ustanove (obrazovne, zdravstvene, iz sustava rada i socijalne skrbi), vjerske zajednice, nevladine udruge, organizacije civilnog društva, volonteri te službe lokalne i regionalne uprave.
„Cilj i svrha postpenalnog prihvata od strane HZSR jesu pomoć i podrška mladoj osobi u razdoblju povratka u obitelj i primarnu zajednicu, tako da se osiguraju osnovne životne potrebe i podržavajuća obitelj i okolina, te ojačaju komunikacijske i socijalne vještine kao i obrazovna i radna znanja, kako bi se mlada osoba postupno uključila u društvo bez potrebe ili želje za antisocijalnim ponašanjem i recidivom, odnosno počinjenjem novih kaznenih djela.“ zaključuje Larisa Gornik u ime HZSR-a.
No, kako nam je objašnjeno, osim HZSR-a, u postpenalnom prihvatu pomažu i razne civilne udruge. Jedna od poznatijih je i Ženska grupa Karlovac „Korak“, nevladina, neprofitna, nepolitička udruga osnovana u svrhu zaštite i promocije ljudskih, ženskih i dječjih prava. Predsjednica grupe „Korak“ Mirjana Duduković kaže: „Naglasak našeg rada je na rad sa žrtvama nasilja u obitelji. Stoga radimo sa ženama i djecom žrtvama nasilja u obitelji u skloništu za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji te također radimo praćenje istih po izlasku iz Skloništa. Isto tako radimo na SOS telefonu čija je linija otvorena 24 sata, te pružamo besplatnu psihosocijalnu i pravnu pomoć žrtvama. Ono što dodatno radimo je ograničeno projektima i programima ovisno o raspisanim pozivima za prijavu projekata, te tu najčešće ubrajamo psihosocijalni tretman s počiniteljima nasilja u obitelji, psihosocijalni tretman s maloljetnim počiniteljima kaznenih djela, pomoć u učenju djeci, preventivne programe u školama, podršku žrtvama i svjedocima prekršaja i kaznenih djela, edukativni rad drugim organizacijama te općenito senzibilizaciju javnosti i poboljšanje kvalitete života korisnicima naših usluga.“
Ovdje, dakle, nije riječ o standardnoj ženskoj grupi za pomoć; zadužene su i za maloljetne počinitelje kaznenih djela, točnije posebne obveze koja nosi naziv „individualnog ili skupnog psihosocijalnog tretmana u savjetovalištu za mlade“. Maloljetnike, kao i mlađe punoljetnike upućuje im Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu ili Općinski sud u Karlovcu, posredstvom Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Karlovac. Zbog potrebe za tretmanom u karlovačkoj županiji, kao i zbog našeg kvalitetnog rada smo prepoznati i u drugim Područnim uredima. „Stoga trenutno formalnim partnerstvom putem trogodišnjeg programa surađujemo i s Područnim uredom Ogulin i Slunj, a neformalno i s Područnim uredom Duga Resa. Htjeli bi Vam skrenuti pažnju na to kako nismo jedini koji se bave izvršavanjem posebne obveze „individualnog ili skupnog psihosocijalnog tretmana u savjetovalištu za mlade“ te da smo znanje iz ovog područja stekli od Udruge UZOR Rijeka, koji dugi niz godina provode ovu posebnu obvezu u svojem savjetovalištu za mlade.“
Summa summarum onoga što se radi s maloljetnim počiniteljima kaznenih djela je nastojanje da se smanje recidivi, ali u „Koraku“ naglašavaju da su mogućnosti puno šire. Naime, radi se o osobama s raznim problemima te se u konačnici povremeno radi i s osobama iz okruženja počinitelja kaznenih djela. Konkretni ciljevi provođenja ove mjere posebne obveze namijenjene mladima jest da uz smanjenje recidiva u kaznenim djelima pokušavaju pomoći mladima u prevladavanju manifestiranih teškoća (primjerice u školovanju, poticanje na kvalitetno korištenje slobodnog vremena ili reduciranje neugodnih emocija). Trude se, zatim, poboljšati obiteljsku komunikaciju, ojačati socijalnu mrežu i samopouzdanje. „Sukladno tome, pružanjem usluge pojedinačnog ili skupnog psihosocijalnog tretmana u savjetovalištu za mlade pruža se i zajednici ono što joj nedostaje te mladima omogućuje drugačija perspektiva na budućnost koja za njih može imati bolje prilike. Ovim načinom rada se prevencija delinkventnog ponašanja odražava i na cjelokupno društvo jer mladi koji prođu psihosocijalni tretman imaju veći potencijal kvalitetnije doprinositi zajednici u kojoj žive te se nerijetko zaposle ili volontiraju.“, objašnjava predsjednica Udruge Duduković.
Osim individualnog, provode i skupni psihosocijalni tretman, što znači da osim pojedinačnih savjetovanja ŽGK „Korak“ provodi i grupni rad koji ima određene prednosti u odnosu na isključivo individualni. „Grupni rad može, primjerice, omogućiti uvid mladim osobama da i drugi mogu imati slične poteškoće, te također da je u takvom radu komunikacija složenija, edukativna komponenta naglašenija, a i socijalne vještine se brže usvajaju. Ono što se dodatno radi s maloljetnicima, osim individualnog ili grupnog savjetodavnog rada u savjetovalištu, je to da ih se uključuje i u određene aktivnosti u zajednici, primjerice obilježavanje „Dana ružičastih majica“, gdje su isti imali priliku zajedno s djecom osnovne škole i djecom s teškoćama u razredu slikati na platnu ili primjerice odlaze na terapijsko jahanje. Također, po internom dogovoru su mlade osobe koje su završile tretman znale doći podijeliti pozitivno iskustvo drugim mladim osobama koje bi tek počele ići na tretman, no za postajanje sustavne mreže podrške nismo upućeni te smo mišljenja da bi ju bilo korisno uspostaviti.“, smatraju u ŽGK „Korak“.
Trenutno je u ovoj plemenitoj grupi deset zaposlenih osoba među kojima su dvije socijalne radnice i dvije psihologinje, te još jedna psihologinje na ugovor o djelu koja iza sebe ima dugogodišnji rad s djecom. Smatraju da su dovoljno stručne za ovaj rad, ali svejedno odlaze na razne edukacije. Nedostaje im novčana sigurnost.
„Problem rada nevladinih udruga je nesigurno financiranje odnosno financije dobivamo na osnovu projekata ili programa, što znači da naš rad nažalost nije kontinuiran te ne možemo pružiti konstantnu stručnu pomoć onima kojima je to najpotrebnije.“, zaključuje Duduković.
UZSP: Da se sluša zakon o zatvorskim zavodima, maloljetnici bi boravili sami na neodređeno vrijeme
[Sivo]
Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti[KRAJ]
