Frane Bubić, najbliži susjed kamenolomu u Klis Kosi, onoga Pomgrad gradnje d.o.o., 40 godina je mislio: Sad će, sad će, neće li se zatvorit. Život u prašini jugoslavenskog socijalizma i hrvatskog kapitalizma iste je, nepodnošljive vrste:
- Počeo je 1974. godine i bio je ugovor na 40 godina. Znači, 2014. je triba zatvorit. Al i dalje se radilo. Oni po svom. Svakog boli briga... Kamen je jako kvalitetan. Sve po Žnjanu odavde se nosilo, al šta je? Prašine ajme. Morete pitat i načelnika, kad je južno vrime njima čak odnese, dva kilometra odavde, priko brda. Pusta prašinetina. Jedno večer sam snima, u devet navečer kad sam doša kući. Vanka smo sidili, lipo je bilo, ja i žena, snimam, i pored kamere prolijeću čestice prašine ko da je snig pada. Ista stvar, a osmi misec - priča nam Bubić dogodovštine s obližnjim kamenolom.
- I još se motaju s kamionima po kamenolomu. Navodno sanacija. Ma kakva sanacija?! Šta ti imaš sanirat? Kome? Uzmi svoje strojeve i aj ća! Oćeš li opet vratit oni kamen koji si iskopa i zatrpat? Pitat ću načelnika šta im znači to sanacija. Svaki dan vozu. Ne kažem, ne praši sad momentalno. Dovodilo im prije pet kubika vode cisternom. To oni potroše ujutra. Kad dođe večer, kad ne vidi niko, bude prašine do Majdana. Kad se nula melje onda praši ko luda. To treba polivat vodom stalno, al ne oni, ma kakvi, ne šljive. Opereš auto, za 10 minuta božesačuvaj. Posadiš kupus, kumpire..., a šta da ti govorim - i sjeća se mina ka mali. Letilo je po krovovima kuća. Kad se zaderu MINAAAA!!!, znaš da moraš se popet na krov da vidiš ima li koja nova rupa. I dobro je i treslo, pa , kaže, nije zna koji put je li potres ili je od mina.
Ali i tome je došao kraj. Bar tako kaže Jakov Vetma, načelnik Klisa. Objavio je kako je početkom ožujka prestao s radom kamenolom u Klis Kosi:
"Slijedi odluka Općinskog vijeća o načinu i uvjetima sanacije koja će se morati napraviti kako bismo ovaj prostor mogli koristiti za druge potrebe. Sanacija će tražiti još nekakve radove. Međutim, način eksploatiranja, kakav smo gledali posljednjih 48 godina, neće se više događati.
Pozdravljam sve one koji su naklapali o interesima Općine Klis, putem komunalne naknade i govorili kako ga ne želimo zatvoriti.
Interes Općine Klis, dok sam ja tu, jednak je interesima naših stanovnika. Nekad pogriješimo, ponekad procedura traje, ali motiv prilikom donošenja odluka nikad nije upitan.
Žao mi je radnika koji su ostali bez posla. Smatram da Dalmacija treba kamenolome i tu vrst gospodarske djelatnosti. Ali nikako iznad izvora Jadra i nipošto poviše naših ili bilo čijih kuća."
Pomgrad gradnja d.o.o. za graditeljstvo, čija je tabela ispred rampe kamenoloma dio je grupacije Lavčevića d.d. Iste one grupacije koja je eksploatirala kamenolom u Žrnovnici na Perunu. Na njihovim internet stranicama piše kako kamenolom radi od 1972. godine i da se mljelo godišnje između 400 i 500 tisuća tona kamena. I zaista, na rampi je katanac. Drobilice miruju, kamioni ne voze niti se važu. Nigdi nikoga. Šok i nevjerica i za one koji mu ne žive u blizini. Al neugodan je osjećaj kad vidiš što ljudska ruka može učiniti prirodi u trci za novcem.
Pitali smo Zagreb, što dalje? Kad će sanacija, kakva sanacija...
"Na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena "Klis-Kosa" nositelj i ovlaštenik - trgovačko društvo POMGRAD GRADNJA d.o.o. Split ima ishođenu koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina do 30. 6. 2024.
U ovom trenutku je prijavljen privremeni prekid izvođenja rudarskih radova", odgovorilo je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja.
Nakon 40 godina dobiješ dvije rečenice. Dobro je i to. Ne tuku.