Dok se galerijski prostor polako punio, on je neprimjetno u društvu supruge sjedio u zadnjem redu auditorija i srdačno pozdravljao goste koji bi mu prilazili. Splitska publika nije razočarala svog čitanog autora. Okruženi grafikom ponajboljih splitskih grafičara, zaljubljenici u književnost gotovo su dva sata pomno upijali svaku riječ Mira Gavrana, a Miro im je pričao o svemu. O svom rođenju u školskoj zgradi, 1961. godine u učiteljskoj obitelji u malom slavonskom selu Gornja Trnava, nedaleko Nove Gradiške.
Pričao im je o ljetima u toj istoj školi i počecima pisanja u hladovini njenih debelih zidova. O otkrivanju zagrebačkog kazališnog svijeta i neupitne podrške roditelja da slijedi svoje snove, o tome kako je upoznao i zaprosio svoju suprugu, o ljubavi, intimi, duhovnosti, prijateljstvu, boli, o pisanju, putovanjima, suradnjama, uspjesima i neuspjesima, o svojoj književnosti naravno…
Vizualizirajući sve te sličice autorovog života u opuštenoj atmosferi koja podsjeća na susret dva stara prijatelja čije prijateljstvo vrijeme i odsutnost nije nagrizlo, teško je osvijestiti da ispred vas sjedi najizvođeniji suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu čija su djela prevedena na više od 40 jezika, a knjige imale preko 200 izdanja širom svijeta. Autor prema čijim dramama i komedijama je nastalo više od 350 svjetskih kazališnih premijera, a vidjelo ih je više od četiri milijuna ljudi. Da ispred vas sjedi vjerojatno jedini živući književnik u svijetu kome su u čak četiri zemlje organizirali kazališni festival njemu posvećen, na kome se izvode predstave nastale isključivo prema njegovim dramama i komedijama, a koji je pod nazivom GavranFest djelovao Slovačkoj u Trnavi od 2003. do 2009., potom se 2013. održao u Poljskoj u Krakovu, od 2016. djeluje u Češkoj u Pragu, a 2019. se održao u Njemačkoj u Augsburgu.
Gostujući u Splitu bilo je neizbježno razgovarati i o Juditi: „Ove godine izašlo je 13. izdanje romana „Judita“. Kako je ovo godina i Marulićeve „Judite“ onda se nekako ovaj moj romančić baš uklopio, a kojeg je Mozaik knjiga objavila na jedan specijalan način da je unutar istih korica stavila i Marulićev ep i biblijsku epizodu i moj roman tako da čitatelji na komparativan način mogu usporediti te tri priče o Juditi. Cvijeta Pavlović je napisala jedan obilniji pogovor“.
Prije nepuna tri mjeseca objavljena je i knjiga „Odabrane drame od 2001. do 2021.“, izbor od devet drama koje je Miro Gavran napisao u protekla dva desetljeća. Od ovih devet drama jedna je već izvedena u Splitu „Paralelni svjetovi“, a koja je prije 10-ak godina izvedena i u HNK Osijek. Tu su još i drame „Savršeni partner“, „Na kavici u podne“ te „Glasnogovornik“. U knjizi se nalaze i neki stariji tekstovi „Tajna Grete Garbo“, „Kako ubiti predsjednika“, ali i jedan noviji „U očekivanju oca“ kojeg je Gavran napisao po ideji Michala Viewegha, velikog češkog pisca: „Nas dvojica smo se dogovorili da on napiše roman po mojoj ideji, a ja po njegovoj drami. Upoznali smo se u Pragu, on je došao na sedmi Gavran fest u Prag, počeli smo se družiti i nekako došli do želje da zajedno surađujemo. Sad je on na potezu da krene s romanom“.
Pogovor za „Odabrane drame od 2001. do 2021.“ napisao je jedan od vodećih makedonskih pisaca, Venko Andonovski.
Miro Gavran od nedavno ima još jednu ulogu, a to je mjesto predsjednika Matice hrvatske za koju ima velike planove. Da su mu vrata splitskog sveučilišta uvijek otvorena potvrdio je i rektor, prof.dr.sc. Dragan Ljutić koji osim što je uživao u književnoj večeri, srdačno je pozdravio cijenjenog gosta te mu zahvalio na časti koja je Sveučilištu u Splitu njegovim dolaskom pružena.
Književnu večer moderirala je profesorica hrvatskog jezika i književnosti Anđela Boljat, a događaj je uz podršku Sveučilišta u Splitu, organizirala voditeljica Sveučilišne galerije, Helena Trze Jakelić.
P.S. Miro Gavran još uvijek sve prvo piše olovkom, jer tako je bliže srcu.
