U utorak je Gradskoj knjižnici Marka Marulića održana promocija knjige Trešnja Martine Majić, rođene Zagrepčanke sa splitskom adresom.
Radnja knjige odvija se u splitskom kvartu Lučac, a u glavnim su ulogama dječaci.
„Knjiga Trešnja priča je o četvorici dječaka iz jednog splitskog kvarta, u čiju ulicu dolazi dječak koji ne može hodati i vezan je za kolica. Oni se sprijateljuju sa njime te ljeto provode ispunjavajući njegove želje. Same želje vezane su uz lokacije i manifestacije diljem Dalmacije kao što su: Modra špilja, Sinjska alka, Biokovo, Dani cara Dioklecijana. Neke želje su i emotivne, a cilj knjige je odgovoriti na slijedeća pitanja:
Kako da ti ne bude dosadno iako nisi ispred ekrana?
Kako da ne budeš umoran iako ne spavaš do podne?
Kako da ti bude zabavno i bez mobitela u ruci?
Kako provesti ljeto ispunjavajući želje jednoga dječaka, a postati sretan?“, tim je riječima najavljena promocija knjige koja je mnoge privukla u knjižnicu.
Autorica je inače po struci dizajnerica interijera, a pisanjem se bavi od malih nogu. U Split ju je dovela ljubav, a svoju je knjigu posvetila dvojici sinova i njihovu odrastanju.
Ljubav prema pisanju od osnovne škole
Razgovarali smo s Martinom koja ne misli stati s ovom knjigom, a za početak nas je zanimalo otkud ljubav prema pisanju.
„Ove godine je 30. godišnjica kako sam u Splitu. Knjigu sam posvetila djeci, ali je ujedno i posveta gradu Splitu u kojem živim već 30 godina. U Split me dovela ljubav, udala sam se u Split. Ljubav prema pisanju postoji od osnovne škole jer sam imala krasne profesore hrvatskog jezika koji su tu ljubav razvijali. Uvijek sam voljela pisati, međutim život te odvede na neku drugu stranu i nemaš vremena za to. Kako sam i rekla na promociji, odrasla sam u velikoj obitelji koja je puna žena i uvijek sam mislila da ću imati kćeri. Na kraju mi se dogodilo da imam dva sina i kako sam htjela kćeri, iz grižnje savjesti prema sinovima sam im posvetila knjigu. U knjizi ima dosta segmenata djetinjstva jednoga i drugoga, stvarnih događaja, a govori o četvorici dječaka iz splitskog kvarta u koji dolazi dječak u invalidskim kolicima i oni ljeto posvećuju ispunjavanju njegovih želja. Obradila sam kroz tu temu emocije spram djece s posebnim potrebama. Također sam htjela da bude edukativna i upozna čitatelja s predjelima Dalmacije i manifestacijama u Dalmaciji. Neke od njegovih želja su da roni u Modroj špilji, da se popne na Biokovo, da bude na Sinjskoj alci, da jedan dan bude car Dioklecijan, tako da sam kroz te želje čitatelje upoznala s dijelovima Dalmacije i manifestacijama u Dalmaciji“, kaže nam na početku razgovora Martina.
Upoznala nas je autorica i s razlogom zbog kojeg se knjiga zove Trešnja.
„Knjiga se zove Trešnja jer se sve događa oko trešnje u kvartu. Dječaci su fascinirani trešnjom i stalno kradu plodove te trešnje, a vlasnik ih tjera jer njegov sin pao s te trešnje i ostao u kolicima. Tako se pokrenula ta priča, nije nužno trebao biti dječak u kolicima, mogao je biti bilo koji dječak s posebnim potrebama, ali evo tako je ispalo“, kazala nam je.
Inače, knjiga Trešnja prva je knjiga izašla iz pera naše sugovornice. Trebalo je proći 14 godina od ideje do realizacije, no sigurni smo da neće biti posljednja. A to nam je u razgovoru i otkrila sama autorica.
„Trebalo je proći 14 godina da ugleda svjetlo dana. Počela sam je pisati kad je moj stariji sin imao 14 godina, a završila sam je u periodu kada moj mlađi sin ima 14 godina. Život te odnese pa ta knjiga završi u nekoj ladici. Uz sve životne izazove, odlučila sam da ću je izdati. Morala sam sve sama jer su me sve izdavačke kuće stavile na čekanje. Samo su mi rekli da se vratim za koju godinu, tako da sam sama odlučila ući u sve to. Kad sam došla u tiskaru i primila je u ruke – rasplakala sam se. Jednostavno nisam mogla zaustaviti suze“, kazala nam je Martina.
Knjigu se inače može kupiti preko WEB KNJIŽARE REDAK, a uskoro i u knjižari Kartolina.
Tematika iduće knjige bit će odrastanje i pubertet jedne djevojčice.
„Imam puno ideja tako da neću stati s pisanjem. Iduća knjiga koju planiram je o životu djevojčice. Iako imam sinove, u obitelji ima dosta djevojčica tako da ću se ovoga puta baviti tom tematikom. Bit će namijenjena i djeci i njihovim roditeljima, baš kao što je i Trešnja. Inače, iz svoga iskustva moram reći da je puno lakše odgajati dječake negoli djevojčice. Oni se posvađaju, ali se drugo jutro ponašaju kao da se ništa nije dogodilo. Kod djevojčica to ide malo drugačije i teže“, kaže nam autorica.
Lik iz stvarnog života
Kako nam je kazala, puno je elemenata djetinjstva njezinih sinova u ovoj knjizi. Provodili su dosta vremena na svježem zraku, u igri, a imali su i svoju – bazu.
„Baza je mjesto koje su sami izgradili od raznih paleta i starog namještaja, a služila im je kao mjesto sastajanja i druženja. Za razliku od prave baze koju su srušili djelatnici Čistoće, ovu imaginarnu u knjizi sačuvala je kvartovska policajka Marica, inače još jedan lik iz stvarnog života. U knjizi policajka Marica nije samo organ reda, već osoba od povjerenja. Cilj uključivanja policijske službenice u knjizi je bio zbližavanje djece i cijele zajednice sa policijom kao institucijom koja je tu da nas čuva i da bude dostupna", kaže nam Martina.
Kvartovska policajka bila je na promociji knjige Martine Majić, a sve je bilo jako emotivno. Suza nije nedostajalo.
„Nekoliko dana prije promocije sam je nazvala. Ostala je u šoku i rekla da je to tako lijepa vijest u moru ružnih stvari. Pitala me kada je promocija, rekla sam da je 2.5. i odjednom muk s druge strane. Rekla je da je to njezin zadnji radni dan, tako da ga je provela na promociji moje knjige. Spomenula sam na promociji nju i cijelu tu priču, onda joj je moj sin predao buket cvijeća, rasplakala se. Bilo je jako emotivno. Bio je i gospodin Stipe Božić jer se u jednom poglavlju radi o penjanju na Biokovo, tako da se i HGSS spominje. Oni su bili pomoć u rješavanju te želje, a ni on do nekidan nije znao da je spomenut u knjizi“, kazala nam je Martina.
Pojasnila nam je i zašto se odlučila na pisanje knjige za djecu koja je nešto drugačija od ostalih.
„Ja sam odrastala na knjigama poput Junaci Pavlove ulice, Koko u Parizu i sličnima. Znam da danas ima puno spisatelja i spisateljica za djecu, ali ja sam odlučila napisati jednu ovakvu knjigu koja će potaknuti čitatelja, bio on dijete ili odrasla osoba, i pokazati mu da je ljubav prekrasna osobina i da je ljubav jedina računska radnja gdje se dijeljenjem umnožava i širi", kazala nam je za kraj Martina.
