Tko još ne zna za legendu Ivana Gudelja, bivšeg nogometaša Hajduka koji je dobio i 'svoj' film nazvan 'Ivanova igra', koji govori o prekinutoj karijeri i njegovu životu, a koji je premijerno prikazan u splitskom HNK 2019. godine? Nema puno takvih, zar ne?
A nema puno ni onih koji ne poznaju njegovu kćer, Ivanu Gudelj, našu poznatu i priznatu glumicu koja je ovoga rujna osječku adresu zamijenila 'svojom', splitskom.
Ivanu je splitska publika ranije imala prilike vidjeti u predstavi 'Zakon Zagore' koja je ovoga ljeta igrala u Gradskom kazalištu mladih u rodnom joj Splitu, a u kojoj su joj pomogli i njezini imotski korijeni. A već danas imat će je opet priliku gledati na daskama istog kazališta, ovoga puta u predstavi 'Zagrljaj kojeg pamtim' pod režijom Siniše Novkovića koja će svoju premijeru imati večeras u 20 sati.
I eto povoda za naš razgovor s mladom Ivanom koja se glumom zapravo počela baviti sasvim spontano, a danas joj je upravo ona primarni posao ili bolje rečeno poziv.
"Želja za glumom mi se javila spontano. Išla sam u srednju Turističko-ugostiteljsku školu u Splitu i u trećem razredu sam odlučila da bi voljela upisati glumu, bez nekog posebnog razloga. Upisala sam je u Osijeku odmah nakon završetka srednje škole, završila u roku, postala magistrica glume i lutkarstva, a sve ostalo je povijest i jedna jako lijepa životna priča", kazuje nam Ivana.
Akademiju u Osijeku upisala je jer je u to vrijeme to bila jedina akademija u Hrvatskoj koja je uz glumu nudila i lutkarstvo. To joj se učinilo vrlo zanimljivim i bez razmišljanja se uputila na prijamni ispit u grad pod Dravom. Sve ostalo je povijest.
Imotski korijeni pomogli u ulozi Anđelije
Kako smo uvodno spomenuli, publika u Splitu imala ju je priliku vidjeti u predstavi 'Zakon Zagore' u kojoj je glumila Anđeliju. Zanimalo nas je kako joj se bilo pripremati za tu ulogu te jesu li joj imotski korijeni bili olakotna okolnost u pripremanje za ulogu.
"Raditi s redateljem kao što je Ivan Leo Lemo je nešto najljepše što mi se u kazalištu dogodilo. S njim sam imala priliku raditi tri predstave; Ledu, Zeusove ljubavnice i Zakon zagore. Probe su nam tekle glatko, zabavno, inspirativno, svaki dan je bio "gušt", to se riječima ne može opisati. Kada sam na probama i na predstavama osjećam se kao da sam u nekom drugom svijetu, kao da lebdim. A čim izađem iz hrama umjetnosti vraćam se u realni svijet i idemo dalje sa životom. A upravo to je istinska ljepota našega posla. Kad dušom i tijelom voliš svoj posao", kazala nam je te se osvrnula na ulogu Anđelije.
"Ja sam prva Anđelija, ona koja otvara predstavu i koja publiku uvodi u samu priču o ljubavi između Ante i nje. Rođena sam u Splitu, ali vučem imotske korijene preko mame i tate i definitivno su mi ti korijeni pomogli u radu na ulozi. Svoju baku Milu sam svaki dan zvala i slušala njezine priče, način izgovaranje određenih riječi i pomno upijala. Na kraju sam shvatila da to nešto vlaško ipak "čuči' u meni i to mi je baš cool".
U realizaciju predstave su, kazuje nam, krenuli skromno, iskreno i s puno ljubavi, a publika je prepoznala njihov trud i rad. Ova predstava je i nominirana za Nagradu glumišta čak u tri kategorije; za najbolju predstavu u cjelini, za najbolju režiju i za najbolji tekst.
"To je velika motivacija za naše malo, a veliko kazalište i za nas glumce", kazala je Ivana.
Novi početak, nova uloga
S početkom rujna, Ivana je opet 'svoj na svome', vratila se u rodni Split, kako privatno tako i poslovno. 1. rujna potpisala je ugovor s GMK-om.
"Od 1.rujna ove godine potpisala ugovor u GKM-u i sada sam zaposlena u svome gradu. Uvijek kažem da je sve u svoje vrijeme. U moje vrijeme. Samo je trebao doći pravi trenutak. A to je upravo sada. Svaka puzzla pronalazi svoje mjesto", kazala je.
Dva i pol mjeseca kasnije, na daskama splitskog kazališta mladih, Ivanu ćemo moći gledati u predstavi 'Zagrljaj kojeg pamtim', koja će se premijerno izvesti upravo večeras. U predstavi s Ivanom igra i Matija Grabić. Režirao i tekst napisao je Siniša Novković, a za scenski pokret i koreografije je zaslužna Ana Gruica Uglešić.
Predstava koja je ispunjena emocijama u Ivani je uzburkala i njene vlastite tako da Ivana može s punim pravom reći kako se poistovjetila s ulogom.
"Predstava Zagrljaj kojeg pamtim je jedna lijepa, topla, emotivna, obiteljska priča u kojoj se brat i sestra ponovno vide nakon dugog vremena, jer ih je život odvojio i svatko je morao krenuti svojim putem. Taj njihov susret će donijeti neke promjene u njihovom odnosu, kao i sjećanja na vremena kada su bili mali i koliko su zapravo imali divno djetinjstvo. O kojim je promjenama riječ vidjet ćete na premijeri, neću sve otkrivati, ali garantiram vam i smijeh na licu, a i suzu u oku", kazala nam je te opisala što je ova predstava izazvala u njenoj nutrini.
"Definitivno sam proživljavala emocije i privatno se mogu poistovjetiti s ovom ulogom, jer sam u teškim trenucima sestrinog i svog života, nakon gubitka naše majke, morala icć studirati u Osijek i ostaviti je, a bila sam joj najpotrebnija. No, klupko života je svoje odradio i na kraju je ipak sve sjelo na svoje mjesto i baš u pravo vrijeme se sve posložilo kako treba. Bilo je teško. Ali ne može biti sve idealno“.
I na kraju našeg malog razgovora morali smo spomenuti i tatu, velikog Ivana Gudelja.
"Ne smeta mi što me povezuju s tatom, on je bio uspješan u svojoj karijeri i ljudi ga pamte kao dobrog sportaša i dobrog čovjeka. Mogu biti samo ponosna na to i nastojati biti na sceni ono sto je on bio na terenu".
