Toni Bedalov, poznati kaštelanski aktivist, objavio je na svom YouTube kanalu video pod nazivom "Raskrinkavam klistiranje autistične djece klorom".
Nije ovo prvi put da Bedalov dospijeva na medijske naslovnice, ali složit ćemo se, nakon što pročitate tekst, da njegov potez uistinu zaslužuje pažnju. Naime, ušao je u Facebook grupu naziva "Detox", u kojoj se ljudi okupljaju oko alternativne medicine i alternativnih načina liječenja.
- Tu se skupljaju ljudi koji su mišljenja da se ne mora sve liječiti klasičnim načinom liječenja. Tipa, neću piti tablete za željezo, nego povećati unos cikle. Paralelno s time, ljudi koji su ih okupljali oko te priče, prodavali su im suplemente i "tjerali" su ih da klistiraju svoju djecu klor dioksidom i da ih tako mogu izliječiti od autizma. Tako je ta grupa brojila najviše članova onih koji imaju djecu oboljelu od autizma - otkrio nam je šokantne detalje Bedalov.
"U Dalmaciji postoji jedan narativ nepovjerenja sustavu. Radije vjeruju nadriliječniku nego liječniku"
Iako je pojam klistiranja danas itekako poznat, zamolili smo ga da laički objasni što je to zapravo.
- To znači stavit djetetu cijev u analni otvor, uzest toplu vodu i razmutit industrijskim izbjeljivačem. Radi se o klor dioksidu koji se koristi za kopanje u rudnicima. U toj grupi su rekli roditeljima da djeci tako peru crijeva. Navodno se time djeca rješavaju parazita. To je totalna glupost, a djeca koja bi izbacivala tzv. parazite, zapravo su izbacivali dijelove svojih crijeva - priča nam Bedalov nevjerojatne stvari, koje je otkrio višemjesečnim boravkom u toj grupi.
Bedalov nam govori da svaki njegov intervju, a bilo ih je dosad mnogo, bude prilagođen skupini kojoj se obraća. Ovdje se radi o nama Dalmatincima, a ovaj Kaštelanin je "otpustio" kočnice i bez dlake na jeziku progovorio za Dalmacija Danas.
- Ono što je zanimljivo kazati vašim čitateljima, jest da je velik broj ljudi koji operiraju u toj grupi, ali i dosta onih koji konzumiraju te usluge su iz Dalmacije. U Dalmaciji postoji jedan narativ nepovjerenja sustavu. Radije vjeruju nadriliječniku nego liječniku. Ja sam siguran da nitko od nas ne bi htio da ga avionom vozi bagerist, nego pilot. Svatko bi htio da mu pekar napravi kruh, ali iz nekog razloga postoji otpor i mi bi bi radije da nas liječi profesorica hrvatskoga nego osoba koja je završila medicinski fakultet. Sustav već godinama uništava i sprečava naš dalmatinski identitet. Stvorili smo otpor prema bilo kojem autoritetu i prema svemu što dolazi iz nekog autoriteta o kojem imamo mišljenje. Dalmaciji je kroz povijest često gušen identitet pa smo nekako stvorili identitet otpora prema svemu - smatra Bedalov.
Problem se po njemu začeo još u prošlosti.
- Industrijalizacijom je velik broj ljudi sa sela došao u dalmatinske gradove. Dogodila se situacija da većinsko stanovništvo u brzo rastućim gradovima bude ono koje je do jučer živjelo na selu i imamo svoj drugačiji način života. Od njih su se napravili građani koji su morali raditi u tvornicama, ali mentalitet sela nikada nije izišao iz njih. I on igra veliku ulogu. Dalmaciju čine ljudi koji su pripametni, a nisu pretjerano pametni. U toj svojoj pameti misle da su pametniji od ljudi koji su za nešto završili svoju školu i takva osoba nema pravo biti pametnija od nje same - slikovito je opisao.
"Među nama živi dosta glupih ljudi. To se onda odražava i na kvalitetu življenja u našoj zajednici"
Dječje zdravlje može biti ozbiljno ugroženo ukoliko roditelji krenu svijetom nadriliječništva.
- Potencijalno može biti ugrožen, ali je najviše ugrožena djetetova psiha. Da ja vama radim klistir i vi to ne želite. Kažeš da nećeš, roditelj ti kaže ne, ti da i nakon nekog vremena shvatiš da to nije u redu. Nažalost, djeca iz spektra autizma često ne mogu reći ne. Oni onda imaju psihičke probleme zbog činjenice da se ne mogu izraziti. To odgovorno tvrdim i to je znanost dokazala. Benefit ovoga ne postoji. Što se tiče zdravstvene strane, HALMED je dao svoje priopćenje u kojem su naveli niz posljedica: nemogućnost zadržavanja mokraće, problemi sa osipima itd. Znači, zdravlje djeteta može biti ozbiljno ugroženo ako radi išta na svoju ruku protiv znanosti - jasno će.
Ljude koje osobno poznaje nije vidio u toj grupi, ali...
- Naletio sam na neke Kaštelane koje poznajem iz viđenja. Jedan lokalni portal je i objavio članak o ovome i izazvao je brojne komentare. Kada se objavi na nacionalnoj razini članak, komentari su usmjereni na zaštitu djeteta. Kada se spustimo u Dalmaciju, komentari su pola-pola, a u Kaštelima su komentari gotovo stopostotno za klistiranje djece klor dioksidom. Ja ne želim spočitavati sredini iz koje dolazim, ali događa se stvar da imamo velik nesrazmjer ljudi koji promišljaju stvari na inteligentan način te onih koji promišljaju stvari na glup način. Da se klasično izrazim, među nama živi dosta glupih ljudi. To se onda odražava i na kvalitetu življenja u našoj zajednici - tvrdi Bedalov.
Stupio je u kontakt s nekoliko roditelja koji su nažalost naudili svojoj djeci.
- U posjedu sam nekoliko identiteta roditelja, koji su radili to svojoj djeci i koji su oštetili svoju djecu. Jedni roditelji su stavljali slike navodnih parazita koji su izašli iz djetetove utrobe, a nakon nekog vremena je dijete završilo na liječenju crijevnog trakta. Zašto roditelj neće nikad reć da je on to napravio? Zato što se iz pozicije da želi dobro svom djetetu, dovede u situaciju da mu se oduzme to dijete. S roditeljske strane mogu shvatit da neće priznati da im je ispran mozak. Čitatelji, ulaskom u tu grupu pogledajte alternativne grupe koje su osnovane protiv nje. Tamo se mogu pročitati svjedočanstva ljudi koji su otrovali svoju djecu i napravili im velike probleme. Djeca su nazadovala jer su ih psihički i fizički oštećivali. Nemojte ni mene slušati, ali ni ljude iz te grupe. Istražite temeljito obje strane, a ako morate nekoga slušati, neka to budu ljudi koji su pametniji i od vas i od mene. To su ljudi koji su završili fakultete i koji su specijalizirani za to. Ići kod doktora ili farmaceuta, a misliti da nam žele loše, mislim da je to jedna shizofrena situacija. Oni su među nama i žele najbolje za nas. Što se tiče mojih riječi, ne želim isfrustrirati ljude i da oni misle da ja pametujem. Bilo bi mi drago da moji sugrađani koje volim i među kojima želim živjeti, da objektivno sebe sagledaju. Procijenite sebe i svoje mogućnosti i shvatite da niste najpametniji i najsposobniji. Svatko od nas zna nekog liječnika ili farmaceuta. Samim time je besmisleno misliti da sustav sačinjavaju ljudi drugačiji od njih. Za njih znamo da nam žele pomoći - apelira.
Na kraju je rekao:
- Važno je ponovno pronaći dalmatinski identitet, da nađemo tog Miljenka Smoju i da bude jednak našem otpornom identitetu. Mislim da Enio Meštrović iz Zadra radi dobru priču, a pokušajmo i mi sami vratiti Dalmaciju nama. Dalmacija je mala sredina ljudi koji žele pomoći jedni drugima i koji na kraju uvažavaju različitosti. Tome trebamo težiti - zaključio je Bedalov.
"Klor dioksid nije lijek već izuzetno opasna kemikalija"
Kontaktirali smo dječju psihologinju mr. spec. Žanu Pavlović, inače kolumnisticu Dalmacije Danas. Upitali smo je što misli zašto roditelji posežu „za slamkom spasa“.
- Prema nekim pokazateljima, od trenutka kad roditelji primijete da djetetov razvoj ne ide u dobrom smjeru ili s djetetom nije nešto u redu, do dijagnoze prođe dvije godine. U tom periodu roditelji uglavnom borave po bespućima interneta, tražeći odgovore na mnoga pitanja, često budu prepušteni sami sebi. Postaju anksiozni, zabrinuti, ogorčeni, čekajući pregled specijalista i nadajući se da ipak neće biti riječi o autizmu. Ta im dijagnoza izaziva najviše straha i zabrinutosti - govori nam Pavlović.
Upozorila je da lijek za autizam ne postoji.
- Autizam (poremećaj autističnog spektra) je vrlo složen biološki razvojni poremećaj mozga. Karakterizira ga slaba ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija, ograničeni ponavljajući obrasci ponašanja. Javlja se u ranom djetinjstvu, obično prije 3. godine života. Autizam nema poznatih uzroka. Zahvaća gotovo sve psihičke funkcije i traje cijeli život.
Liječenje je vrlo individualno, a cilj je prvenstveno povećanje djetetovih sposobnosti smanjivanjem simptoma i podrška u razvoju i učenju. Ne postoji lijek za autizam, ali intenzivna, rana intervencija može napraviti veliku razliku u kvaliteti života djece s ovim poremećajem. Klor dioksid nije lijek već izuzetno opasna kemikalija - zaključila je Pavlović.
"Koliko znam, Agencija za lijekove i medicinske proizvode je izdala upozorenje o štetnosti liječenja koje navodite"
Nekoliko pitanja postavili smo i prof. dr. sc Ani Marušić, dr. med., voditeljici istraživanja u Hrvatskom Cochraneu. O Cohraneu možete više doznati OVDJE.
Koje su štetne posljedice ove metode na autističnoj djeci?
- Prvo moram reći da se ne bavim liječenjem pacijenata, niti sam stručnjak za liječenje autizma. Moja je specijalnost proučavanje metodologije znanstvenih istraživanja, tj. o tome koliko su istraživanja u medicini valjana, o čemu to ovisi, kakve zaključke možemo izvesti iz rezultata koje čitamo u znanstvenim člancima i kako onda to znanje možemo primijeniti u praksi. Takav metodološki pristup je sličan za sve vrste pitanja o zdravlju koje imamo. Primjerice, znamo da je za najbolji, tj. najpouzdaniiji odgovor o tome je li neka intervencija (liječenje) u medicini doista djelotvorno potrebno napraviti tzv. randomizirani kontrolirani klinički pokus. Takva vrsta ispitivanja daje nam najbolji odgovor jer jako smanjuje mogućnost da dobijemo slučajan, a ne stvarni odgovor.
Ono što danas medicina isto radi jest da sažima dokaze iz više kliničkih ispitivanja, tako da može dati združeni odgovor na neko kliničko pitanje. Na taj način ne donosimo odluke temeljem jednog ispitivanja, nego više njih, što opet povećava pouzdanost odgovora i, u konačnici, odluke o medicinskom postupku.
No, da se vratim na Vaše pitanje. Kad donosimo odluke, tj. zaključke o nekom liječenju, ne gledamo samo koristi liječenja, nego i njegove štetne posljedice. Štetne posljedice ne možemo zanemariti. Koliko znam, Agencija za lijekove i medicinske proizvode je izdala upozorenje o štetnosti liječenja koje navodite. Kako nema dokaza o njegovoj djelotvornosti, a postoje značajne štetne posljedice, ne može se preporučiti.
Znam da se koristi izraz „prirodna“ medicina nasuprot „zapadne“ medicine kao obrazloženje za navedeno liječenje. Moram napomenuti da je za medicinu sve lijek - bez obzira odakle dolazi. Ono što je potrebno je dokazati da taj lijek doista djeluje.
Komunicira li struka dovoljno dobro prema javnosti, kada ona samoinicijativno koristi metode koje nisu utemeljene u znanosti?
- Uvijek se može bolje. Mi u Hrvatskom Cochraneu nastojimo približiti nove spoznaje iz medicine. Cochrane za sve svoje sustavne preglede ispitivanja intervencija u medicini izrađuje i laičke sažetke, napisane jezikom koji je razumljiv i nestručnjacima. Mi ih prevodimo i na hrvatski, tako da su dostupne i našim pacijentima. Hrvatski Cochrane surađuje s nizom profesionalnih društava i udruga pacijenata, pa pozivamo sve zainteresirane udruge da nam se jave kako bismo im mogli pomoći u pronalasku najkvalitetnije informacije o liječenju.
S druge strane, nekad je jako teško jasno prenijeti zdravstvenu informaciju. U suvremenoj medicini najčešće nema potpuno učinkovitog liječenja, osim ako se radi, primjerice o zarazi mikroorganizmom za koji imamo razvijen lijek. Za većinu bolesti postoji zapravo samo neka vjerojatnost izlječenja, koju je teško razumjeti, a posebice je teško tu vjerojatnost prenijeti u odluku jer je svaki pacijent jedinka koja će biti s ove ili one strane poznate vjerojatnosti i nismo nikad potpuno sigurni kako će liječenje raditi. Pored toga, svi mi nismo baš dobri u razumijevanju procjene rizika i kritičke procjene liječenja – to vrijedi i za liječnike i pacijente. Zato radimo sa studentima, kolegama liječnicima i pacijentima i njihovim obiteljima na razvijanju vještina kritičke procjene zdravstvenih informacija.
Kako im pristupiti i kako riješiti problem?
- Ono što mi možemo napraviti je pomoći u razumijevanju i procjeni znanja koje trenutno imamo o nekom problemu. Svim roditeljima djece bih poručila da smo kao liječnici svjesni jedinstvenosti svakog pojedinog slučaja i da odluke donosimo ne samo prema postojećem, najnovijem znanju, nego i pravilima zdravstvenog sustava u kojem djelujemo i želja i vrijednosti pacijenta.
Da bi bolje razumjeli zašto naše odluke donosimo temeljem postojećeg znanja i zašto je potrebno testirati nova liječenja na pravi način, preporučam roditeljima pročitati knjižicu „Gdje su dokazi?“. Knjigu je napisala skupina liječnika i pacijenata kako bi olakšala međusobnu komunikaciju i potakla dijalog. Knjigu je na hrvatski prevela naša članica, prof. dr. sc. Livia Puljak.
Posebice bih preporučila još jednu knjižicu koju smo preveli, a koja se zove „Nemam što izgubiti ako pokušam“. Knjižica pomaže pacijentima snaći se u informacijama koje do njih dolaze s mrežnih stranica i društvenih medija o čudotvornim lijekovima. Nabolje ću pokazati o čemu knjižica govori ako citiram dio uvoda:
„Život s teškom bolešću vrlo je težak, osobito kada ne postoji lijek ili kada trenutno liječenje ne donosi olakšanje. Kada ljudi osjete da njihovi liječnici nemaju dovoljno vremena ili ih nije briga, mogu ih privući alternativne metode liječenja. … Međutim, dokazi za mnoge tvrdnje o ovakvim liječenjima nisu pouzdani. To kod ljudi stvara nesigurnost jer nisu sigurni što probati i gdje treba povući crtu: kako možemo razumno prosuditi priče o „izlječenjima“? Kako možemo znati što je korisno, a što lažno, što je vjerojatno učinkovito, a što sumnjivo?"
Za kraj - kako se liječi ili kontrolira autizam?
- Kao i za druge složene bolesti, odgovor je da ne znamo u potpunosti. Nedavno je objavljen veliki sustavni pregled koji je pokazao da na temelju znanja iz podataka o skoro 82 milijuna ispitanika, još uvijek ne znamo dovoljno o uzrocima autizma. A kad ne znamo uzrok, onda ne možemo ni razviti liječenje koje bi bilo potpuno učinkovito. Ako odete na stranice knjižnice Cochrane, naći ćete dosta informacija o liječenju autizma. Nažalost, trenutno nemamo pouzdanih dokaza o djelotvornosti terapija, osim ograničenih dokaza za intervencije koje poboljšavaju govornu i negovornu komunikaciju u djece s autizmom.
Nadamo se da će rezultati kliničkih ispitivanja koja se trenutno odvijaju donijeti bolje vijesti. Trenutno ima nekoliko kliničkih ispitivanja o različitim postupcima liječenja autizma, a za pacijente i njihove roditelje je važno znati da je danas vidljivost informacija o dostupnim ispitivanjima jako velika, tako da javnost može pratiti tijek ispitivanja, možda se i prijaviti za sudjelovanje, te doznati i glavne rezultate nakon završetka ispitivanja. Više detalja na poveznici.