Trogiranin Ivo John Rosić sa svojih 80 godina je postao najstariji korisnik splitskog prenoćišta humanitarne udruge Snaga vjere u Varošu koja pomaže osobe u potrebi besplatnim prenoćištem, toplim obrocima u duhovno. U Split je stigao nakon 66 godina života i rada u inozemstvu početkom travnja iz Republike Surinam na sjeveru Južne Amerike.
Kada je pokušao ući u stan svoje pokojne majke tamo je zatekao nepoznate ljude kojima je stan iznajmila osoba s kojom vodi sudski spor oko te nekretnine. Kako nije imao gdje ići prvo je nekoliko dana otišao kod prijatelja u Ogorje da bi naposljetku stigao u splitsku udrugu Snaga vjere.
Od Antarktike do Sibira i nazad
U Split je stigao nakon 66 godina života i rada u inozemstvu početkom travnja iz republike Surinam na sjeveru Južne Amerike. Zatekli smo ga u udruzi gdje smo razgovarali o njegovom životu kroz koji je prošao sve svjetske kontinente, pa i Antarktiku. Prema osobnom priznanju najgore mu je bilo u Sibiru i na Sjevernom Polu gdje je temperaturu mjerio i do - 60.
U strani svijet se otisnuo već sa 14 godina kada je prvo otišao u Genovu gdje je završio pomorsku školu nakon čega ga je ljubav odvela u London. Prvo se kao komandant zaposlio u engleskoj mornarici gdje je dva desetljeća radio na mjestu upravitelja stroja. Osim na brodu, gdje je bio "kapo od makinje", plovio je i u podmornici, sudjelovao u raznim ratnim operacijama, u ratovima u Cambogi u jugoistočnoj Aziji i na Falklandskom otočju u južnom Atlantiku.
Tijekom rata na Falklandu, 1982. godine Rosić je bio u podmornici kada su srušili argentinsku fregatu. Posada, koju je činilo 120 ljudi među kojima su bila i tri Hrvata, bunila se da ne žele raditi mimo Ženevske konvencije nakon čega su svi dali otkaz i vratili englesko državljanstvo.
Plovio je na tankerima Shell koji su prevozili naftu i na njima preživio nekoliko eksplozija. U jednoj je eksploziji četvero ljudi poginulo, a Rosić je bio teško i po život opasno ozlijeđen, doslovno na rubu smrti. U bolnici u Argentini je proveo šest mjeseci, te dodatno tri mjeseca u vojnoj bolnici u Londonu.
Nema što nije doživio tijekom svoje plovidbe. Borio se i protiv gusara tako što je po brodu montirao struju, pa kada bi se netko od njih pokušao popeti na brod ne bi dobro prošao. Čak je bilo četvero mrtvih jer, ipak radilo se o struji jačine 480 volti što je duplo veća snaga od one koju koristimo u Hrvatskoj.
- Vratio sam se u Hrvatsku jer ovdje želim ostaviti kosti. Ovo je moja zemlja i vrijeme je da se vratim ovdje. Godine su me sustigle. Na jedno oko uopće ne vidim, dok na drugo imam vida tek 30 posto. Preživio sam dva moždana i dva srčana udara. Nema gdje nisam živio od Barbadosa preko Jamajke i San Martina, pa sve do Kariba. Kroz život sam radio svašta, najviše sam plovio, bio sam i inspektor za brodove na Lloydu, u prašumi na + 54 ugrađivao klima uređaje.
I danas spašava živote
Prije koji dan je jednom strancu spasio život. Dok je šetao Šperunom čuo je strankinju kako doziva u pomoć. Kada joj je prišao bliže vidio je muškarca na podu. Na tečnom francuskom jeziku, jer govori nekoliko svjetskih jezika, je pitao što se dogodilo, a ona mu odgovorila da je njen suprug teški srčani bolesnik koji nije sa sobom ponio tablete koje inače u tim situacijama stavlja ispod jezika.
Rosić je iz džepa izvukao svoje i čovjeku tabletu stavio pod jezik. Trenutak kasnije je došao k sebi i ustao kao da se ništa nije dogodilo. Francuzica je bila toliko sretna što je spasio život njenom suprugu da mu je čak pokušala dati 500 eura za nagradu što je Rosić kategorički odbio. Još je čovjeku dao pet tableta da ima uz sebe ako mu bude trebalo.
