Razvoj nautičkog turizma na Jadranu donosi brojne prilike, ali i sve veći pritisak na osjetljive morske ekosustave. Posebno su ugrožene livade posidonije, ključne za očuvanje bioraznolikosti i stabilnosti obalnih područja.
"Satelitska istraživanja distribucije plovila, koja smo proveli u okviru projekta Interreg BIOPRESSADRIA na području Nacionalnog parka Kornati, Paklenih otoka i Dubrovačko-neretvanske županije, pokazala su da je, ovisno o lokaciji, između 25 i 65 % plovila usidreno na livadama posidonije. Veliki intenzitet sidrenja predstavlja izniman pritisak na ovu strogo zaštićenu, ugroženu i za podmorje iznimno važnu vrstu. Zbog čestog kaosa na moru u vrhuncu sezone, na pojedinim lokacijama sidrenje predstavlja i sve veći izazov u upravljanju destinacijama. Upravo zato pravilno planiranje, postavljanje i upravljanje nautičkim sidrištima postaje važno pitanje za koncesionare, javne institucije i stručnjake uključene u prostorno planiranje i zaštitu okoliša", rekla je Zrinka Jakl, mag. biol., voditeljica Odjela za zaštitu prirode iz Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce, jednog od organizatora treninga.
U sklopu Interreg projekta BIOPRESSADRIA, 9. i 10. travnja 2026. u Dubrovniku je održan stručni trening "Planiranje, projektiranje, izvedba i upravljanje ekološki prihvatljivim nautičkim sidrištima", s ciljem jačanja kapaciteta dionika za primjenu održivih rješenja. Domaćin treninga bila je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije. Trening je okupio čak 50 sudionika, predstavnika ministarstava, županija, lučkih uprava, investitora, udruga i projektanata, što govori o aktualnosti ove teme za Jadran.
Trening su vodili istaknuti stručnjaci iz područja pomorstva, projektiranja sidrišta i zaštite morskog okoliša. Među njima su bili doc. dr. sc. Danijel Pušić s Pomorskog fakulteta u Splitu, stručnjak za planiranje i sigurnost sidrišta, te Tino Mrčelić, inženjer pomorskog prometa i vlasnik tvrtke Sub-merus, specijalizirane za instalaciju ekoloških sidrišta. Svoja iskustva i rješenja predstavili su i zastupnici tvrtki koje izrađuju i instaliraju različite tipove geotehničkih sidara, Ismar Užičanin iz tvrtke Hubbell/CHANCE i Florian Azim iz grupacije WEARTH.
Cjelovit pristup sidrištima
Tijekom dvodnevnog programa sudionici su prošli kroz cijeli proces razvoja nautičkog sidrišta te su otkrili kako izgledaju faze početnog planiranja, upravljanja i održavanja. Prvi dan bio je posvećen planiranju i tehničkim rješenjima, uključujući kriterije za odabir lokacije, analizu kapaciteta te izradu projektno-tehničke dokumentacije.
"Prilikom planiranja sidrišta ključni su istražni radovi jer je bez njih projekt samo pretpostavka. Pogreška na samom početku izvedbe projekta kasnije je skupa, bilo da se radi o krivoj pretpostavci tipa morskog dna i staništa, planiranju korištenja pogrešnog tipa sidra ili rasporedu brodova koji nije primjeren za konkretnu lokaciju. Istraživanja u pripremnoj fazi projekta, dakle, nisu formalnost, već osnova ekološkog i sigurnog projekta", istaknuo je Pušić.
Ekološka sidrišta kao standard budućnosti
Jedan od ključnih fokusa treninga bio je prijelaz s konvencionalnih na ekološke sustave sidrenja. Sudionici su upoznati s njihovim prednostima, osobito u kontekstu sigurnosti i zaštite morskih staništa.
"Betonski 'colpo morto' konvencionalni su, tradicionalni sustavi koji se koriste još od antike, kada se umjesto betonskog bloka koristio kameni. Kombiniraju se s teškim pridnenim lancima koji nisu odignuti od dna, stoga znatno utječu na morsko dno, posebice na livade posidonije. Kod ekoloških sustava geotehnička sidra ukopana su u sediment s minimalnim utjecajem na okolno dno prilikom postavljanja, često su reverzibilna, a inovativna pridnena i privezna linija, opremljena međuplutačom koja odiže sustav od dna, povezuje se s površinskom plutačom, čime se u potpunosti sprječava oštećenje morskog dna", objasnio je Mrčelić.
Kroz primjere iz Hrvatske i inozemstva pokazano je kako ekološka sidrišta mogu biti učinkovita, sigurna i dugoročno održiva.
"Posljednjih godina u Hrvatskoj je uspostavljen niz sidrišta koja su deklarirana kao ekološka, međutim, zbog odabira neadekvatnih tehničkih materijala i nekvalitetne izvedbe radova, događale su se situacije u kojima su ti loši materijali pucali, sidra su se izvlačila iz dna, a privezna linija „orala“ posidoniju. Ovakva sidrišta prouzročila su ekološki paradoks, tj. još veću štetu na morskom dnu, te dovela ekološka sidrišta na loš glas kao nepouzdana. Edukacijom, standardizacijom i primjerima dobre prakse želimo razbiti ove mitove i unaprijediti kvalitetu ekoloških sidrišta u Hrvatskoj", rekla je Jakl.
"Betonski blok svojom masivnošću daje dojam sigurnosti, međutim njegova nosivost i sigurnost zapravo su manje od modernih, ekoloških sustava sidrenja s adekvatno proračunatim i odabranim geotehničkim sidrima. Tvrtke koje proizvode moderna geotehnička sidra i privezne linije daju i do 30 godina garancije na svoje proizvode te potvrde o provedenim atestima i ugradnjama od strane certificiranih instalatera. Sigurnost ovakvih sustava demonstrirali smo, između ostalog, i u praksi, kroz metodsko-pokaznu vježbu koju smo proveli ove godine u Krvavici. Sve detalje i rezultate testova prezentirali smo putem edukativnog videa", objasnio je Mrčelić.
Tehnička rješenja temeljena na stvarnim uvjetima
Sudionici su se detaljno upoznali s tehničkim aspektima, od izbora geotehničkih sidara do prilagodbe različitim tipovima morskog dna, uključujući pjeskovita, kamenita i područja obrasla posidonijom.
"Certificirani instalateri (ronioci), koji izvode radove, iznimno su važni za kvalitetu postavljenih sidrišta i smanjivanje utjecaja na okoliš prilikom instalacije. Instalaciju ekoloških sidrišta moraju raditi kvalificirani komercijalni ronioci, kojima je potrebno osigurati uvjete za siguran rad, jer je riječ o složenim podvodnim radovima gdje nema prostora za pogreške", rekao je Boris Rosanda, dugogodišnji i iskusni komercijalni ronilac.
"Preduvjet za postavljanje cjelokupnog sustava sidrenja temeljito je sondiranje i analiza morskog dna. Izbor modela geotehničkog sidra ovisi o tome. Ono što je dodatno bitno jest angažiranje kvalificiranih izvođača i nadzor radova, kako bi cijeli projekt bio kvalitetno odrađen, siguran za nautičare i dugoročno isplativ za investitora", istaknuo je Pušić.
Uz teorijski dio, sudionici su imali priliku vidjeti i konkretna tehnička rješenja te materijale (geotehnička sidra, elastične privezne linije Hazelett i Seaflex) koji se koriste u praksi, a koje su predstavili predstavnici proizvođača iz Amerike i Europe.
Upravljanje, održavanje i dugoročna održivost
Drugi dan treninga bio je usmjeren na upravljanje sidrištima, sigurnosne aspekte i ekonomsku održivost. Obrađene su teme poput dimenzioniranja sustava za veća plovila, organizacije izvedbe, monitoringa i redovitog održavanja.
Kroz radionicu sudionici su analizirali hipotetski primjer sidrišta, procjenjujući troškove, utjecaje i modele upravljanja, čime je dodatno naglašena važnost integriranog pristupa.
Trening u Dubrovniku potvrdio je kako je za razvoj održivih nautičkih sidrišta nužna kombinacija stručnog znanja, kvalitetnog planiranja i odgovorne provedbe. Ekološki sustavi sidrenja predstavljaju ključan alat u očuvanju morskih staništa, ali njihova uspješna primjena ovisi o educiranim dionicima i pravilnoj implementaciji.
Za sve koji nisu imali priliku sudjelovati, sljedeći trening održat će se 1. i 2. lipnja 2026. u Murteru. Sudjelovanje će također biti besplatno uz prethodnu prijavu, a poziv za prijave bit će objavljen u svibnju, stoga ne propustite priliku za stjecanje konkretnih znanja i razmjenu iskustava s vodećim stručnjacima u ovom području.
