Kada je u ožujku 2019. godine Europski parlament donio novi zakon kojim se zabranjuju plastični predmeti za jednokratnu upotrebu, izvjestiteljica Frederique Ries najavila je kako će se „ovim zakonodavstvom za 22 milijarde eura smanjiti troškovi štete počinjene za okoliš, štete uzrokovane plastikom samo u Europi do 2030. godine“.
Taj zakon je inače stupio na snagu 2021. godine, dakle ima tome više od četiri godine, a taksativno su u EU zabranjeni sljedeći proizvodi:
- pribor za jelo za jednokratnu uporabu (vilice, noževi, žlice i štapići za jelo)
- plastični tanjuri za jednokratnu upotrebu
- plastične slamke
- štapići za uši izrađeni iz plastike
- plastični štapići za pridržavanje balona
- oksorazgradiva plastika i spremnici za hranu te čaše od ekspandiranog polistirena
Pojava plastičnog pribora u trgovinama izazvala sumnje
U svakom slučaju, vijest da je EU Parlament izglasao taj zakon s 550 zastupnika „za“, 35 „protiv“ i 28 „suzdržanih“ i nije neka vijest, neka novost. No, kako je prije nekoliko tjedana jednu kolegicu zabrinula pojava golemih, „friških“ količina plastičnog pribora za jelo u jednoj splitskoj trgovini, odlučili smo malo ispitati što se zapravo događa.
I tijekom tog ispitivanja, odnosno komunikacije s raznim državnim službama i ministarstvima, došli smo do zanimljivog saznanja: nitko praktički ne kontrolira provedbu tog zakona na terenu!
Trgovine se pravdaju višekratnom plastikom i starim zalihama
Prije nego li doznate se što smo doznali i mi, sitna digresija. Trgovine vjerojatno naručuju i prodaju plastični pribor za jelo kao dugotrajni, višekratni, koji onda ne bi bio zabranjen. Jer, recimo i jedan svjetski poznati trgovački lanac u svom asortimanu ima plastične pošade i pinjure… U hrvatskom katalogu naime, ali i u talijanskom, provjerili smo, uz malenu razliku – kod nas je cijena 1,99 eura, u Italiji 1,49 eura.
Ipak smo mi moćniji, industrijski i po primanjima, a to što respektabilni trgovački lanci pravdaju različitu cjenovnu politiku na velikim tržištima poput Njemačke ili Italije pa čak i Irske, u odnosu na nas, to mi jednostavno ne razumijemo. Dostava, marketing, trošak zaposlenih, sve to utječe na formiranje cijene što mi dakle ne razumijemo, kao ni to da je uvijek taj izračun na štetu hrvatskih građana.
Ministarstvo zaštite okoliša: zabrana postoji, inspekcija nadležna
Vratimo se temi, pitanja smo postavili onome tko bi po nama bio najmjerodavniji za problem plastike u trgovinama, odnosno u okolišu – Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije.
Zanimalo nas je nekoliko stvari koje smo željeli prenijeti zainteresiranim čitateljima. OK, jasno je kako je rečenim Zakonom iz 2021. zabranjena proizvodnja i stavljanje u prodaju plastičnih predmeta za JEDNOKRATNU upotrebu, kao što je jasno (i dopušteno) da trgovine još neko vrijeme mogu prodavati takve proizvode dok im se zalihe ne potroše. No, četiri godine i kusur mjeseci kasnije, malo je nerazumno očekivati da se police pune „starim zalihama“.
Stoga nas je zanimalo je li Ministarstvo obavljalo kontrole trgovina i proizvođača u tom smjeru te ako jest, koliko je bilo takvih slučajeva te kakve su bile izrečene kazne. Odnosno, ako je bila riječ o starim zalihama (!), zanimalo nas je imaju li nadležni podatke o tome koliko još kod nas ima tisuća tona tih starih zaliha…
Brzo su nam se javili iz Službe za odnose s javnošću i protokol Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.
„Zakonom o gospodarenju otpadom zabranjeno je stavljanje na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda (...) Navedeni jednokratni plastični proizvodi koji su stavljeni na tržište u Republici Hrvatskoj prije 31. srpnja 2021., mogu se, isključivo na domaćem tržištu, isporučiti te iskoristiti i rasprodati do isteka zaliha istih. S obzirom da je Zakonom o gospodarenju otpadom propisano da je Državni inspektorat nadležan za nadzor nad provedbom Zakona, zatraženo je očitovanje po pitanju ove tematike općenito.“
Državni inspektorat: nismo nadležni, obratite se Carini
Dakle, ništa novo nismo doznali, osim detalja da je Državni inspektorat (DIRH) nadležan nad provedbom Zakona i da su iz Ministarstva zatražili očitovanje po pitanju ove tematike.
Kako je međutim u državnim službama posebno izražena teorija relativnosti, onaj dio o proteku vremena, tako smo odlučili ne čekati međusobne konzultacije ove dvije državne institucije nego smo poslali identična pitanja Državnom inspektoratu.
I nemalo se iznenadili brzinom i sadržajem odgovora. Iznimno je kratak, ne ostavlja mjesto dvojbama:
„Poštovani, obzirom da je sukladno odredbama članka 137. stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom (...) nadzor nad primjenom tog Zakona u dijelu koji se odnosi na obveze u sustavu proširene odgovornosti proizvođača proizvoda u nadležnosti Carinske uprave, molimo da se za isti upit obratite nadležnima. Lijep pozdrav.“
Carina: nismo nadležni za kontrolu prodaje plastike
Eto, toliko od DIRH-a. Nadležnost je Carinske uprave, kažu oni. OK, mail s upitom otišao je i u tom smjeru… A iz Ministarstva financija, Carinske uprave, odgovorili su najdetaljnije do sada.
„Carinska uprava nije nadležna za nadzor proizvodnje i stavljanja u prodaju plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu. (...) Zabrana stavljanja na tržište plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu nije propisana odredbama Glave X., nego odredbama Glave III. Zakona o gospodarenju otpadom (...). Nadležnost Carinske uprave odnosi se na sustav obveza proizvođača i prodavatelja vezano uz prijavu, obračun i plaćanje naknade za gospodarenje otpadom, a NE na obvezu kontrole stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih proizvoda ili njihovu proizvodnju.“
Četiri godine kasnije – nitko ne kontrolira
Eto, sada znate isto što i mi. A to je, da rezimiramo: Ministarstvo zaštite okoliša zna zakone te su zatražili očitovanje od Državnog inspektorata.
Iz DIRH-a se pak smatraju nenadležnim za ono što ih pitamo, za kontrolu prodaje (zabranjenih) jednokratnih plastičnih proizvoda u trgovinama. Uputili su nas na Carinsku upravu.
Carina pak priznaje da je nadležna za dio problematike plastike, onaj koji se odnosi na naknade i obveze proizvođača. Međutim, „nisu nadležni“ za kontrolu stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih proizvoda ili njihovu proizvodnju.
Ako smo ih dobro razumjeli, Carina je odgovorna po Glavi X. Zakona o gospodarenju otpadom, a ovaj dio s plastikom za jednokratnu upotrebu spada pod Glavu III. istog zakona, što nije u njihovoj nadležnosti.
Tko je onda zadužen za primjenu ovog zakona? Tko obilazi trgovine i provjerava da li se prodaje jednokratna plastika zabranjena EU zakonodavstvom od 2021. godine?
Iz odgovora nadležnih koje ste mogli pročitati, očigledno – nitko!
