Povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić, naš sugovornik u serijalu Kako su nastali splitski kvartovi, veliki je poznavatelj oružja, plakata, medalja, značaka, pečatnjaka, fotografija, razglednica i još puno toga. Registrirao je šest svojih zbirki kao kulturno dobro Republike Hrvatske, te je autor stalnog postava nekoliko zbirki oružja.
Bio je autor brojnih izložbi fotografija na temu Splita jer je napisao foto-enciklopediju o Splitu "Povijest pisana svjetlom - Split od Prisce do Adriane" koja se sastoji od tri dijela, sa šest uveza. Split je predstavljen po gradskim predjelima s preko 8000 starih fotografija iz bogate Zbirke fotografija Muzeja grada Splita, zaključno do "VIII. Mediteranskih igara" 1979. godine s pripadajućim tekstovima.
Svaki od tri dijela ima i uvodni dio i to sve splitske gradonačelnike, kinematografe, fotografe koji su snimali grad, filmove koji su u Splitu snimani, te naposljetku u trećem dijelu i splitske osobenjake.
Dobitnik je godišnje nagrade Muzejskog društva 2019. godine za provedeni istraživački rad koji je uslijedio publikacijom, te Nagrade Slobodne Dalmacije "Emanuel Vidović" za životno djelo iz područja umjetnosti 2025. Grad Split danas ima 27 gradskih kotareva i ovoga puta obrađujemo Brda i Ravne Njive.
Polja splitskih težaka
Borčić kaže da su prostor između predgrađa Lučca i Stobreča uglavnom ispunjavala polja splitskih težaka. Prostor se prvi put spominje u Kaptolskom kartularu iz 12. stoljeća u prijedložno-imenskoj svezi in Barde, a taj je zapis potvrda o prodoru hrvatskih imena među do tada uglavnom romanskih imena.
Brda se spominju davne 1406. godine i još godinama nakon toga, kao i u topografskoj karti Splita iz 1675. godine. U jednom popisu dokumenata iz 15. stoljeća navodi se ime Raune, a u montaneju splitskog kaptola, nastalom oko 1620. godine navodi se Ravni oblog što sve upućuje na Ravne Njive. Na topografskoj karti istočnog splitskog poluotoka nastaloj poslije 1675. godine bilježe se i Ravne Njive pod nazivom Raune Gniue.
- Bila je to i glavna poljoprivredna površina nekadašnjeg polja antičkog grada Salone, tzv. ager salonitanus, na kojemu su do danas ostali tragovi prvobitne agrimenzurne podjele, tzv. centurijacije. Od 1957. godine počinje stambena izgradnja na Brdima i masovnije nastanjivanje tog novog splitskog kotara.
Borčić tvrdi da je do izgradnje stambenog naselja Brda došlo jer su stanari Geta bili ugroženi zbog čega ih je trebalo brzo negdje smjestiti, a drugi razlog je što se na tom predjelu predviđala izgradnja prizemnica i jednokatnica. Natječaj za izgradnju tog kvarta je bio objavljen 1956. godine i već godinu dana kasnije je niklo novo predgrađe na Brdima. Do svibnja 1958. godine je na Brdima izgrađeno 88 novih prizemnica u kojima je bilo naseljeno oko 500 stanovnika.
Izgrađen u svega nekoliko godina
- Stanovnici Brda su u blizini imali svoja polja i odlučili su napraviti svoje kućice i iseliti se iz ribarskih kućica, te zemljoradničke četvrti Velog Varoša i Lučca. Do 1957. godine je takvih kućica tamo bilo svega desetak, a dvije godine kasnije počela se graditi suvremena škola s osam učionica, laboratorijem prirodnih znanosti, kabinetima za biologiju, kemiju i fiziku. Već 1962. godine naselje Brda ima oko 7000 stanova.
U veljači 1979. godine počela je izgradnja novog naselja na Ravnim Njivama i Neslanovcu s više od 500 stanova. Zanimljivo je da su Brda u početku izgradnje stambenih objekata bila jedini predio grada odakle se nije vidio grad, a ipak su imala širok vidikovac. Tu su adrese na pismima umjesto imena ulica još šezdesetih godina nosile brojeve 1,2,3, a prva višekatnica na Brdima krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća bila je zgrada ambulante sa stanovima.
