"Laže! Laže! Gleda te u oči i laže!"
Koliko smo to puta čuli sebe i svoje, prijatelje, susjede dok se gledaju nacionalni dnevnici na TV-u? I sve se to da, mada teškom mukom, zbuksati u neki možđani škafetin i pričekati da istrune bez plinova. Odrasli smo ljudi, znamo se. Ima nas svakakvih. Životna škola. Ma kako god to nazvali.
Ali kad čuješ dijete, učenika petog razreda osnovne škole, da ispred TV ekrana samo kratko i žučljivo kaže - LAŽE! jer mu se pojavilo poznato lice iz njegove odgojno - obrazovne ustanove koje nije ni trebao nikad upoznati, valja se zapitati dokle smo uspjeli dogurati. I kako smo to uspjeli?
Je li ovaj iznered u OŠ Strožanac neki eksperiment da nas djeca tek ušla u pubertet nadrastu dok ne kažeš GPT-4? I taj GPT-4 nakrcava se informacijama, uspoređuje, povezuje, osluškuje, uči logiku... i na kraju će "ispalit" nešto. Vjerojatno će vam se svidjeti pa i nasmijati. Jer mi znamo bolje.
Ministarsko prikupljanje informacija
Danas je ministar znanosti i obrazovanja Fuchs (HDZ), nakon 20 dana od pokazivanja u razredu ključa za demontažu auto felgi u OŠ Strožanac, općina Podstrana kraj Splita, istaknuo kako u slučaju postoji puno elemenata te da Ministarstvo prati cijelu situaciju i prikuplja informacije.
"Kada budemo imali jasnu sliku o tome što se konkretno zbivalo i tko je u stvari odgovoran. Je li to jedna osoba, dvije ili više njih, onda će Ministarstvo reagirati", rekao je dodavši da se prvo moraju dovršiti izvještaji policije i socijalne službe koji su bili na terenu.
Jako lošim smatra to što se "cijela priča" izvrće te što se obrazovanje koristi u političke svrhe, a školski prostor pretvara u političku arenu.
"To je između ostaloga i protuzakonito, pa očekujem da će se povući neke sankcije prema tome. Znate da se u prostoru škole ne mogu održavati politički mitinzi", napomenuo je ministar. A objavila državna informativna agencija HINA.
Politički lakat na ogradi škole
Istina, prije neki dan su saborski zastupnik Nikola Grmoja (MOST) i njegov stranački kolega, županijski vijećnik Ante Popović, održali konferenciju za novinare o prikrivanju vršnjačkog nasilja, svakojakom mobingu prema učiteljima, neefikasnom i nepouzdanom prosvjetnom nadzoru, nezainteresiranosti osnivača škole... Ali nisu bili u njenom prostoru. Doduše, trebalo je samo dva metra da stave lakat na ogradu škole. No, nitko ih nije ozbiljno demantirao.
Da, Ministarstvo prikuplja informacije. Od koga? Od svoje HDZ stranačke vertikale, u koju svrhu? Od Prosvjetne inspekcije koju nije niti spomenuo? Niti je ona spomenula lažnog inspektora 2017. koji je u školi u uredu ravnateljice ispitivao učiteljice. A sigurno se nerado oboje sjećaju inspektorice Nade Stanović koja je otkrila lažiranje 600 diploma lokalnog učilišta. Dobila je izgon iz sustava.
To je bilo prije 12 godina. A prije šest godina, sad već bivša razrednica 5.e OŠ Strožanac napisala je tzv. otvoreno pismo tadašnjoj ministrici Divjak. Nije sve počelo od tada. Počelo je od kad se netko sjetio da "naši moraju biti svugdje i svuda na čelu, u svakoj pori društva", osim u klubu dobrovoljnih davatelja krvi.
Porazno je danas biti profesor
Piše: dr.sc. Zrinka Perković Dodig
Znam za školu koja je na Svjetski dan učitelja imala sjednicu Učiteljskog vijeća na kojoj ravnateljica ni je ni čestitala ni spomenula kolektivu njegov dan. Znam školu u kojoj je lažni inspektor tri godine ulazio u sve aspekte struke: otvarao e-dnevnik, zapovijedao kako se unose nastavne jedinice, a što bi onda ravnateljica prenosila nastavnicima i zahtijevala postupanje po “inspektorovu” nalogu; toliko je bio sveprisutan da ga je ravnateljica nazivala i Big Brotherom.
Nema diskusije
Znam školu koja sazove sjednicu UV-a “danas za danas” i kada upitate što je bilo hitno, jer nije ni ratno stanje ni išta toga tipa, dobijete odgovor da o tome “nema diskusije”. Da susret dogovaramo, bilo koji, ljubavni, poslovni, ručak kakav, trebamo se pripremiti za nj. Ili je to tek smišljeni čin jer je s nepripremljenim kolektivom mnogo lakše manipulirati. Kada je dekan jednog medicinskog fakulteta pozdravljao svoje brucoše, na kraju im je obraćanja rekao da sami sebi zaplješću: što na uspjehu što su tako dobro položili državnu maturu pa su tu, kao i zbog toga što su krema društva i bolji od svih drugih. Djecu se, dakle, na prvom predavanju uči da ih se poštuje. Onda opet mislim: bi li se ravnatelj kakve bolnice, odjela, klinike, čega god, usudio liječnicima kazati da o nečem “ne dopušta diskusiju”? U atmosferi zastrašivanja i prijetnji (u školi u kojoj je lažni inspektor prijetio učiteljicama, pridružila se i ravnateljica škole koja je učiteljicama prijetila otkazom), počela je još jedna školska godina. Što novo možemo očekivati? Ništa! Sve u svemu, porazno je danas biti profesor i dok se nešto iz korijena ne promijeni, ostat će žal za pripadanjem ovakvu sustavu i nemogućnosti bijega u društvo koje bi vrjednovalo rad i kvalitetu, a ne partijsku iskaznicu.
Naddržavni inspektor
Kada su se nadzirane učiteljice obratile svome sindikatu, jer su posumnjale u stručni aspekt nadzora (“inspektor” se, naime, bavio privatnim životom ljudi i žutim bilježnicama; onim za INA) i kada je taj isti sindikat upozorio vodstvo škole daje riječ o prevari, i da “naddržavni inspektor" ne postoji, slijedi obrat: sada se uvjerava da nikada nitko, opisan kao lažni inspektor, nije ni došao u školu!
Početkom siječnja bila sam na jednom seminaru gdje je predavač bio i gospodin Vlade Matas, savjetnik za ravnatelje splitske podružnice AZOO-a. Govorio je o nezamislivim primjedbama koje mu prosvjetari iznose na rad ravnatelja, koje opet taj isti kolektiv uredno bira na sljedećem reizboru. Čovjek, od zapanjenosti, nije znao odgovor na pitanje zašto je tomu tako. Što onda tek reći o onim izborima kad vas čak ni kolektiv ne izabere: budite mirni, partija je iza vas!
Sumrak struke
Već sam pisala, više puta, o sumraku naše struke. Dakako daje za sve kriv zakonski okvir koji pogoduje nepotizmu, zloporabama položaja, a što se najviše očituje, po mojem mišljenju, u kadroviranju. U našoj se struci ne zaključuju milijunski poslovi, ali zapošljavanje dogovorenog nečijeg sina ili kćeri otvara mnoge druge, čvrsto ispletene mreže: prvo sljedeće mjesto - zna se, za načelnikovu je susjedu. A načelnik je postavio vas, pa je onda protuusluga gotovo sa snagom zakona o obveznim odnosima.
I nitko vas nikad neće upitati za kvalitetu niti za nju odgovarate. U jednoj splitskoj gimnaziji, kao članu VR-a, prezentirani su mi rezultati ovogodišnje državne mature. Srednja ocjena iz fizike bila je 1,93. Ako tom podatku dodam još dvije važne okolnosti, stanje je porazno da ne može biti poraznije: fizika je izborni predmet i nisu ga pisali svi i učenici nego oni koji su mislili da je znaju. Također, riječ je o najboljim učenicima te gimnazije koji su pretendirali na medicinu, stomatologiju, farmaciju, ukratko - medicinske studije kojima je fizika uvjet. Što bi tek bilo da su fiziku pisali svi? Prosječna bi ocjena bila valjda nula! (Znam da bi bila i dalje 1, ali htjela sam naglasiti sramotu gimnazije.)
Propust odgovornosti
Međutim, ono što je najjače u cijeloj priči jest da u razredu profesorice na čije sam propuste upozorila, 25 učenika tu fiziku ima odličan, a troje djece vrlo dobar! Ali, nisam čula da ju je itko prozvao na odgovornost!
U vremenu i okolnostima kada će se jadni roditelji odreći i kruha svagdanjeg kako bi djeci priuštili pripreme za maturu, nitko vas ne pita što i kako radite u razredu. Roditelji će platiti, a nitko ne zna ili se boji uputiti upit na pravu adresu.
Sve u svemu, porazno je danas biti profesor i dok se nešto iz korijena ne promijeni, ostat će žal za pripadanjem ovakvu sustavu i nemogućnosti bijega u društvo koje bi vrjednovalo rad i kvalitetu, a ne partijsku iskaznicu.
Ured Ravnateljice
“Nadzirane” učiteljice s početka moje priče vidno su narušenog zdravlja i svakodnevno im se prijeti: “Morate me poštovati! Ako ne mene, onda Ured Ravnateljice!” (Molim lektore da ovdje ne interveniraju jer netko stalno funkciju piše velikim slovom.) Poštovanje se stječe kompetencijama, znanjem, širinom, načitanošću, a ne funkcijom koja je dogovorena u režiji nekih šerifa! Ministrice Divjak, kad ćete mijenjati Zakon o školstvu?
I na kraju: komu je u interesu igra skrivača oko lažnog inspektora: ako su učiteljice shizofrene, nije im mjesto u školi: opasne su za djecu i treba ih udaljiti s radnog mjesta. Prosto ko pasulj!
Ako danas ravnateljica eklatantno laže i mrcvari vrijedne i radišne učiteljice, koje svoj posao žive puninom svoga postojanja, može li i dalje biti na toj funkciji?
Tko odugovlači? Moje je pitanje samo retoričko jer ja odgovor znam.
Životna škola
I dok se u OŠ Strožanac događaju bune roditelja i učitelja, hodočaste policija i novinari, razni inspektori, javljaju političari i ministri, zamagljuje se i prikrivaju činjenice. A činjenica je jedna bjelodana. Sve što se danas kaže u bilo kojem mediju nije neki problem pronaći i pronalaze i čitaju naša djeca. Više ne pitaju. Oni tvrde.
LAŽE!
Kaže taj petaš. Životnu školu je već završio. Mi smo mu to omogućili.
*Autorski članak Branka Galića ne odražava nužno i stav redakcije portala DalmacijaDanas.
