Za volanom automobila ili autobusa, Mario je na cestama već 28 godina. "Od toga sam 24 godine profesionalni vozač. Mogu li se zamisliti da budem vozač i sa 72?Ne rado", kaže Mario Pražev za RTL, profesionalni vozač autobusa.
No mnogi njegovi kolege nemaju izbora. Jer, kažu u sindikatu, problem je što su mnogi prijavljeni na minimalac.
"Njihova mirovina na temelju tih malih prijava je zaista minimalna. I ti su ljudi, realno, ne mogu živjeti od tih mirovina. I oni su prisiljeni, ako su u zdravstvenim uvjetima takvim da mogu nastaviti raditi, da se ponovno uhvate tog posla. A tu je i zakonodavac omogućio da uz primanje svoje mirovine oni četiri sata još mogu raditi", kaže nam Miljenko Gorčnin, predsjednik Hrvatskog sindikata vozača.
A 72-godišnji vozač poljskog autobusa nije radio samo četiri sata. I u Hrvatskoj, doznajemo, stariji vozači u mirovini najčešće voze upravo putničke autobuse, koji se, doznajemo, najmanje kontroliraju. No, kakva je činjenično stanje na hrvatskim prometnicama, možemo tek nagađati.
Jer u Hrvatskoj ne postoji nacionalni registar vozača. Ne znamo koliko ih je točno na prometnicama, tek je procjena da ih je 70-ak tisuća. Ne znamo kojih su godina. A ne znamo ni tko ih kontrolira s obzirom na to da inspekcija rada nema uvid u tahograf, a inspekcija prometa u ugovor o radu. Pa ni jedna inspekcija, zapravo, nema cijelu sliku o radu vozača.
Iako prolaze rigoroznije liječničke preglede minimalno svakih pet godina, u njima nedostaje test na bolest spavanja, pojašnjava nam profesor s Fakulteta prometnih znanosti.
