Od djetinjstva pa nadalje, svako naše kretanje šalje mozgu jasnu poruku: “Mišići rade, trošimo energiju, treba nam gorivo.” Taj signal putuje u oba smjera – iz tijela prema mozgu i natrag – i održava ravnotežu između unosa i potrošnje kalorija.
Kad navike utišaju signal
S godinama mijenjamo životni stil: više sjedimo, manje hodamo, posao nam često znači ekran umjesto fizičkog rada. Kako se razina aktivnosti smanjuje, tako slabi i povratna informacija iz mišića. Mozak počinje „zaključivati“ da mu mišići više nisu prijeko potrebni.
-
Rezultat? Tijelo postaje manje sposobno za kretanje, mišićna masa polako nestaje, a energija koju unosimo preusmjerava se u – skladište. Potkožno masno tkivo je, pojednostavljeno, odgovor organizma na poruku da se trenutačno ne razvijamo kroz pokret.
Začarani krug restrikcija
Višak kilograma najčešće pokušavamo rješavati strogim dijetama. Jedemo sve manje, ali se i dalje nedovoljno krećemo jer nas bole zglobovi, leđa ili smo jednostavno umorni. Usporeni metabolizam, manjak mišića i hormonski disbalans otvaraju vrata metaboličkom sindromu: povišenom krvnom tlaku, šećeru i kolesterolu.
Kretanje kao (najbolji) lijek
Dobra vijest je da se krug može prekinuti:
-
Trening snage barem dvaput tjedno – dizanje utega, vježbe s elastičnim trakama ili vlastitom težinom obnavljaju signal mišić–mozak, potiču rast mišićnog tkiva i ubrzavaju potrošnju masnoća čak i u mirovanju.
-
Prehrana usklađena s aktivnošću – umjesto drastičnih rezova kalorija, potrebno je pametno rasporediti unos proteina, složenih ugljikohidrata i zdravih masti kako bi tijelo imalo čime graditi mišiće i oporavljati se od treninga.
Salo se ne „događa“ slučajno – ono je posljedica poruka koje godinama šaljemo vlastitom tijelu navikama sjedilačkog života. Vratimo li kretanje u svakodnevicu, mozak će ponovno „čuti“ mišiće i početi trošiti suvišne zalihe. Jer, kako pokazuje znanost i praksa – pokret je najbolja prevencija, a često i najdjelotvornija terapija.