Nedavno nam se na redakcijski mail javio nezadovoljni korisnik Jadrolinijinih usluga. Možda ste tekst pročitali, možda niste, no jedna studentica jest. Njeno ime nećemo iznositi (podaci su poznati redakciji), ali potaknuta pročitanim odlučila nam se obratiti i ispričati svoje neugodno iskustvo.
Od događaja je prošlo više od mjesec dana, ali je svakako zanimljiv, shvatit ćete i sami zašto...
Njezin tekst pod naslovom "Kako mi je Jadrolinija (umalo) ukrala ispit" prenosimo u cijelosti, uz napomenu da je pisan samo dan nakon što se sve odigralo.
"Jučer sam se našla u situaciji, koju nikome ne bih poželjela. Čak ni najgorem neprijatelju. Dok pišem ovaj tekst, još uvijek se premišljam oko toga je li to toliko bitno, ali mislim da jest. I znam da se situacija neće promijeniti samo zbog mene, ali tko zna, možda se kamenčić otkotrlja u pravom smjeru.
POVEZANI SADRŽAJ:
Ukratko ću Vas upoznati sa situacijom. Ja sam studentica sa poluotoka Pelješca. Tokom epidemije korona virusa, otkazala sam stan u Splitu. Stan sam otkazala jer, po tadašnjim informacijama s fakulteta, bilo je izvjesno polaganje ispita online. Međutim, poboljšanjem epidemiološke slike, odlučeno je da se ispiti polažu na fakultetu. Odlučila sam ne tražiti novi stan nego putovati na ispite po potrebi.
Jučer, 3.7.2020., sam imala ispit u 16:00 i odlučila sam putovati Jadrolinijinim trajektom Trpanj – Ploče u 12:00 sati. Doma smo razradili plan. Vožnjom autoputom i usputnim zaustavljanjem zbog fizioloških i prehrambenih potreba, trebali smo stići nekih 45 minuta ranije, možda i više. Možda vam se čini kao dovoljno vremena rezerve, ali meni kao studentu je to na „knap“. Dug je put, velike vrućine, treba doći sebi, a i ne može se doći na fakultet u zadnji trenutak zbog mjera zaštite i dezinfekcije.
Znajući da su se gužve povećale, i da treba dobro tempirati vrijeme da budemo među prvima po izlasku, auto smo parkirali u red u Trpnju u 9:17 minuta. Trajekt koji trenutno prometuje ima gornju i donju palubu. Gornja paluba se puni redom do rampe za ukrcaj na donju palubu. Rampa se otvara prema gore te započinje ukrcaj na donju palubu. Nakon što se napuni donja paluba, rampa se zatvara i nastavlja se puniti gornja paluba. Donja paluba se prazni nakon što se cijela gornja paluba isprazni, zbog rampe.
Trajekt iz Ploča prema voznom redu kreće u 11:00, u Trpanj stiže u 11:59. Trajekt iz Trpnja za Ploče kreće u 12:00, a u Pločama je u 12:59. Kao što već iz samog voznog reda možete zaključiti, trajekt nije dobro tempiran. Po logici voznog reda, trajekt se prazni i puni u roku 1 minute i kreće natrag. U stvarnosti, samo privezivanje trajekta traje dulje od 1 minute.
I radnja započinje. Trajekt uplovljava u luku u 12:03. Iako poprilično napeti, strpljivo čekamo red za ukrcaj. Kapetan broda silazi pokupiti karte, prije nego što se trajekt ispraznio, da se skrati vrijeme ukrcaja, hvalevrijedan potez. Prilikom ukrcaja, određene skupine, kao što su Pošta, Sanitet, Hitna pomoć…, imaju prednost. Nakon 15 minuta, trajekt se ispraznio i započinje se sa ukrcajem. Po ulasku auta s prednošću, dolazimo i mi na red. Vidno uznemireni mornar nas upućuje prema donjoj palubi, iako su na gornjoj palubi tek 4 auta. Prilazimo mu s autom i objašnjavamo situaciju, ali mornar si uzima za pravo da se srdačno izdere sa izjavom da se ne može on sa svima objašnjavati i da izvolimo ući na donju palubu. Želim napomenuti da smo ga zamolili jer smo mislili da će nam izaći u susret zbog situacije u kojoj sam se našla, a ne zbog osjećaja privilegiranosti ispred stranih gostiju. Isto tako, sve druge pute kada mi nije bilo hitno, nismo ga molili za promjenu palube. Zamolimo ga još jednom, ali sa još većim bezobrazlukom i psovkama, šalje nas opet na donju palubu. Spuštamo se na donju palubu. Već je 12:15. Trajekt kasni 15 minuta, a ukrcaj je tek započeo.
Izašli smo iz auta. Tražila sam osobu kojoj se mogu obratiti za pomoć. Nitko mi nije ništa želio reći niti me uputiti, jer nije njihov problem. Nije njihov problem ni moj ispit ni trajekt koji u tom trenutku kasni dobrih 20 minuta. Oni su jednostavno ljudi bez problema. Odlučila sam nazvati centralu Jadrolinije da se obratim sa problemom, ali nisu imali previše sluha. Rekli su mi da napišem pismenu žalbu, pa postoji mogućnost da će se pročitati i uzeti u obzir.
Mogućnost? Zanima me, je li Jadrolinija ima toliko pritužbi o svom radu, pa da je mogućnost da će moju izvući kao Loto brojeve? Zanima me, isplati li se pisati žalbe, prigovore? Zanima me, kolika je mogućnost da ću biti uzeta u obzir? Zanima me, do kada ćemo biti na pukim mogućnostima oko stvari koje su rješive, koje samo treba osluškivati?
Na posljetku, trajekt prema Pločama kreće u 12:33. To je 33 minute kasnije od voznog reda. 33 minute su puno općenito, a posebno kada ti je sve isplanirano u bobu i detalj. Na sreću, stigla sam na vrijeme do fakulteta.
Iskreno, moj ispit je najmanje bitna stavka u ovome svemu. Ni prvi ni zadnji koji sam prošla, odnosno pala. Problem je u mogućnostima, problem je u pukom obavljanju i razmišljanju „Neka budu sretni što išta imaju“. Zašto trajekt ne može krenuti u 10:30 iz Ploča, pa da je u 11:30 u Trpnju? Ili ako je lakše, trajekt krene u 12:30 iz Trpnja ? Zašto se malo ne razmisli logično? Zašto se dopušta puko izderavanje zbog osjećaja veličine i bitnosti?
Mi na Pelješcu živimo 365/366 dana u godini. Jadrolinijina kasa se poprilično puni od naših sredstava, ali ipak smo samo zadnja rupa na svirali. Svako ljeto ista priča, isti istupi, isto sve. Ne mora se odmah promijeniti, navikli smo. Samo me zanima, hoće li se ustvari ikada promijeniti?"
