Maskirno odijelo zamijenio je žutim klaunovskim kombinezonom, a nišan snajpera gumenim crvenim nosom. I kaže bio je to najbolji potez u njegovu životu. Dok mu se drugi podsmjehuju pa čak ga i sažalijevaju, on svoju peteročlanu obitelj s ponosom prehranjuje izvodeći trikove i nasmijavajući druge.
"Još dok sam bio dijete, dok sam išao u vrtić i u školu uvijek sam volio zabavljati druge i nasmijavati ih i nekako baš sam uvijek imao smisla za humor", rekao je Nikola Barbarić.
Ono što mu je išlo od ruke kao klincu, danas je njegov posao, izvor zarade, način na koji prehranjuje svoju peteročlanu obitelj. I nešto zbog čega mu prije svakog nastupa ipak malo klecaju koljena, piše Nova TV.
No prije samo nekoliko godina njegov je san izgledao miljama daleko od ovoga.
"Dan unutar vojarne započinjao je postrojavanjem, sa himnom Republike Hrvatske išli smo stalno na nekakve straže, terene, zahtjevno je, stresno je", ispričao je Barbarić.
I nešto što je bio logičan slijed kaže uz smijeh. Jer kada odrastaš uz oca vojnika, teško da je i moglo drugačije.
"Bio sam prvo snajperist u brigadi gore u Paucima i nakon toga sam prešao u vojnu policiju", poručio je.
Životopis kojim se tek rijetki mogu pohvaliti i koji isto tako tek rijetkima ne ostavlja upitnike nad glavom, ali bio je to njegov đir. Sve dok se u priču nije uključio sport.
S prijateljima je u Splitu napravio street workout park u kojemu je potpuno besplatno počeo trenirati djecu, a gušt i hobi uskoro su postali i nešto više.
"Tako sam počeo raditi tu u klubu, dvije godine je to funkcioniralo i radio sam paralelno. Sa straže bi jurio u klub da mogu djeci držat trening, iz noćne smjene za jutarnji trening i tako. I to mi je baš bilo teško", objasnio je Barbarić.
Teško je bilo i kao tempo koji je trebalo pratiti, ali i kao odluku koju je trebao donijeti. Daleko izvan zone komfora.
"Vojska je bila državni posao, dobra plaća, nekakva sigurnost", rekao je Barbarić.
Ali više nije bilo ljubavi kao prije. Trebao je krenuti na obuku za časnike i tada su doznali sretnu vijest. Supruga Vanja bila je trudna s njihovim prvim djetetom i to je prelomilo. Nikola je napustio vojsku i posvetio se trenerskoj karijeri.
"I sve je izgledalo sjajno, sve je funkcioniralo, a onda je došla korona i zabranili su treninge, dvi godine nismo mogli držat treninge, sve je stalo, klub nije imao nikakve prihode, troškovi su nam stizali sa svih strana", istaknuo je.
Snovi su se pretvorili u noćnu moru, a on je kaže bio nemoćan, zatečen, bez ideja i izlaza.
"Nakon što sam bio deset godina u vojsci nisam ništa drugo znao napraviti osim doći negdje na vrijeme, ošišat se na kratko i rastavit kalašnjikov, a s time ne mogu zaradit ništa legalno haha", izjavio je Barbarić.
Vojničkim rječnikom rečeno, bilo je vrijeme za promjenu strategije. Pa je prije pet godina snajperist Nikola postao Spartanko Smotanko.
"Ovo mi je baš to to, baš sam našao to što želim raditi. Želim zabavljati i nasmijavati djecu i roditelje jer se najbolje osjećam kad to radim", istaknuo je.
Život u tuđim, trideset brojeva većim cipelama ispostavilo se, bilo je točno ono što je Nikoli trebalo. Predstave u vrtićima, školama, knjižnicama. Na ulicama, trgovima, u hotelima, kampovima, po dječjim rođendanima. Više od 250 nastupa na godinu zbog čega se iz klaunovskog odijela rijetko skida, piše Nova TV.
"Ja sam ovo ljeto napravio autom preko 15 tisuća kilometara da bi zabavio djecu na svim lokacijama gdje su me zvali", napomenuo je Barbarić.
Iz kuće izbiva gotovo kao da je na vojnim misijama, šali se supruga Vanja, ali ovakav, klaunovski život unatoč zgusnutom rasporedu bio je zapravo spas za njihov obiteljski život, a ako se njih pita i posao iz snova za tatu.
