Ekonomski analitičar Ljubo Jurčić gostovao je u Pregledu dana kod Ilije Jandrića. Komentirao je tezu premijera Plenkovića kojom je popratio Izvješće o radu Vlade, a kojom tvrdi da građani nikad nisu živjeli bolje. S tom se ocjenom ne slaže oporba, ali ni sam ekonomist.
Premijer je prilikom predstavljanja godišnjeg Izvješća o radu Vlade objavljenom u utorak rekao da građani Hrvatske žive bolje nego ikad. Oporba se ne slaže i smatra da prosječni građanin, protivno premijerovim (pr)ocjenama, žive sve gore. Postoje li dvije Hrvatske – ona premijerova i ona oporbena?
“Postoji samo jedna Hrvatska. Politika koja je na poziciji će izvlačiti podatke koji im idu u prilog, a opozicija ono što im ide na ruku u kritiziranju Vlade”, govori Ljubo Jurčić i kaže da je istina “i jedno i drugo.”
Andrej Plenković je izvukao nominalne podatke poput stope rasta plaća, ali nedostaje komparativna analiza. “Sve je raslo, ali granica siromaštva nije pala – mi smo na oko 22 posto.. Iz toga proizlazi pitanje – čemu služi Vlada, država, ekonomska politika? Ona bi trebala smanjiti broj ljudi koji su na toj granici siromaštva”, pojašnjava ekonomist za N1.
Nominalni podaci bez usporedbi s drugima – samo brojke
Nominalni podaci poput BDP-a i kad se uspoređujemo sami sa sobm – rasli smo. Ali čitav svijet je rastao i kad se usporedimo s njim, mi smo rasli i ispodprosječno”, govori Jurčić. Ističe da i ako pustimo na stranu prosjek svijeta (jer njemu su pribrojani i Kina i Vijetnam koji rastu strelovito), imamo europske države:
“Od 2005. do 2023. mi smo rasli prosječno godišnje 1,6 posto, a BiH, Sjeverna Makedonija, Srbija, Crne Gore su rasle 2 posto. Turska 4 posto, a to su sve zemlje koje nisu u EU-u”, otkriva Jurčić i ističe važnost komparativne analize.
“Što je cilj – da se zadovolje rejting agencije ili da građani bolje žive?”, pita se Jurčić. Rejting raste, ali da ljudi bolje žive – baš i ne. Što građanima znači porast kreditnog rejtinga? Ljubo Jurčić odgovara: “Apsolutno ništa. Te agencije su direktno i indirektno u službi MMF-a (Međunarodnog monetarnog fonda) koji je zadužen za stabilnost međunarodnih financija, a to znači da dužnik ne može doći u situaciju da ne može vratiti novac vjerovniku. Oni zapravo procjenjuju hoće li Hrvatska biti u mogućnosti za pet godina otplatiti neki kredit, a ne tiču ih se građani”, rasvjetljuje ekonomist.
Primjer je Grčka: “Oni su smanjili mirovine, službenicima plaće da država može otplatiti dugove. Kad je došlo do nekog nivoa 2015. je u fokus došlo pitanje kako im je uspjelo izvući se iz toliko javnog duga, a uspjela je jer je velik dio građana bacila u lošiju situaciju, na granicu siromaštva. Oni su 2008. imali oko 22 tisuće eura po glavi stanovnika, a danas su pali na 17 tisuća, a kreditni rejting je – bolji.
Znači kreditni rejtinzi gledaju interese i situaciju međunarodnih institucija koje državama posuđuje novac”, pojašnjava Ljubo Jurčić.
Brojke u suprotnosti s Izvješćem
Povećavaju li se nejednakosti u hrvatskom društvu? Jurčić tvrdi da su tu ustvari presudni – globalni trendovi. Objašnjava to na idući način:
“Kad vodostaj raste, rastemo i mi, i obrnuto. Slovačka koja je došla u krizu jer je imala pogrešan koncept politike i sve prepustila u rukama strancima. Kad se to iscrpila – ona je pala.”
Idući primjer koji Jurčić ističe je onaj Portugala. Kako kaže od njega smo bili bolji “još u socijalizmu.” A sada?
Zadnji podaci Eurostata govore da smo na 50 posto prosjeka EU-a. Mi smo 2023. završili na 17 tisuća eura po glavi stanovnika, a prosjek je oko 36-37 tisuća. Prije desetak godina smo bili možda dva do tri posto lošiji”, ističe Jurčić brojke koje su neumoljivo na strani one “druge”, oporbene Hrvatske.
Što može napraviti Vlada?
“Vlada se primarno bavi raspodjelom; da li domaćom proizvodnjom, da li EU fondovima, da li inflacija digne prihode… To je raspodjela. Primarni zadatak Vlade je povećanje domaće proizvodnje, a da bi ste nju povećali, morate imate ekonomsku, odnosno industrijsku politiku. Ima li RH ekonomsku politiku? Nek mi to netko kaže koju. Koja je to? Ja sam u tome bio sa svih strana – i u Vladi, i s profesorske strane, i kao poduzetnik…
Komentirajući podatke koji otkrivaju da u poljoprivredi proizvodimo tek za 50 posto svojih potreba, Jurčić na primjeru mlijeka ističe koliko Vlada kaska za svojim potencijalom u smislu ekonomskih mjera:
“Mi pijemo 900 milijuna litara mlijeka, a nekad smo proizvodilii 700 milijuna litara, a sada smo spali na 350. Svaku takvu poljoprivrednu i gospodarsku granu morate voditi zasebno,” ističe ekonomist. “Od početka Hrvatske – što smo napravili. Proizvodnja mlijeka pada, proizvodnja mesa pada, proizvodnja povrća isto.
Bog nam je dao sve uvjete – koja je prepreka zašto to ne radimo? Onda skrećemo priču na neke nove tehnologije. Ja jesam za njih, kao i energetsku i digitalnu tranziciju.. ali – idemo digitalizirati krave, a nemamo dovoljno krava”, poentira analitičar.
Za ministra Marka Primorca nije tema skupa hrana i to koliko koštaju svinjetina i trešnje na tržnici?
“Politički nije dobro da to priča. Javne financije i monetarne financije su dvije najbitnije politike i one određuju indirektno, i plaće i cijene”, pojašnjava Jurčić dodajući: “Mi nemamo ekonomske odluke pa zato ni nemamo ekonomiju, nego imamo političke odluke. A politička odluka je kako ćemo raspoređivati – kome ćemo dati, kome povećati plaće – to su sve političke odluke koje u svojoj podlozi nemaju ekonomsku analizu.” zaključuje.
Inflacija pada ispod dva posto u rujnu, a hrana i dalje poskupljuje. Zašto?
“Jer mi nemamo politiku čitavog tog lanca stvaranja hrane od razvoja zemlje do stola. Na svakoj toj karici država ima ulogu, bila ona vidljiva ili nevidljiva. Kad dođe cijena hrane na stol – mi reagiramo”, govori on.
S druge strane pametne zemlje, kako ih naziva Jurčić, imaju drugačiju strategiju: “Zbog toga će hrana postajati skuplja nego u Europi. Pametne zemlje su razvijale svoju poljoprivrednu politiku, od razvoja umjetnih gnojiva, zaštitnih sredstava, tehnologija obrade zemljišta – oni svagdje dodaju nešto kako bi proces bio efikasniji”, pojašnjava ekonomist.
