[V]id je jedno od najvažnijih ljudskih osjetila. Usudili bi se kazati i najvažnije. Bez vida se čovjek teško snalazi te mu je neophodna pomoć drugih, kako bi uspio savladati sve prepreke na koje svakodnevno nailazi.
Srećom, izumom novih tehnologija slijepim osobama je olakšano funkcioniranje i prilagodba na današnji način života. Iako smo kao društvo sigurno napravili iskorak, i dalje nismo potpuno svjesni slijepih osoba i njihovih potreba. Prema nekim podatcima, u Hrvatskoj je oko 5.800 slijepih osoba, a njihovi pravi glasnogovornici su udruge slijepih, koje se bore za prava svih osoba koje su nažalost bez vida.
Takva jedna djeluje i u Splitu, a mi smo proveli dan s Ivanom Tokićem, predsjednikom Županijske udruge slijepih Split, koja okuplja slijepe osobe iz Splita i okolice još od 1951. godine.
Ivan je slijep, oženjen i ima dvoje djece. Rođen je s bolesti retinitis pigmentosa, koja je progresivna bolest i od rođenja je postupno gubio vid.
"Pomažemo puno djeci u školovanju, mladima u traženju posla, a starijim članovima na razne načine kroz pomoć u kući"
Nažalost, izgubio je to važno osjetilo.
- Udruga je osnovana 3. lipnja 1951. godine, s ciljem da okupi slijepe ljude s područja Splitsko-dalmatinske županije, kako bi se riješili njihovi pravni i socijalni problemi. Naravno, osnovana je i zbog druženja i upoznavanja osoba s ovog područja. Tada su se stjecala prijateljstva, ali i stvarali brakovi. To su bila vremena bez modernih tehnologija, ali i s drugačijim pogledom na slijepe osobe. Koliko je meni poznato, to je bio tada najvažniji aspekt udruge - rekao nam je na početku druženja Ivan.
Njihova glavna zadaća je olakšati svojim članovima život.
- Imamo 320 članova. Trudimo se slijepim osobama pružiti bilo kakvu pomoć koju smo u mogućnosti pružiti. Pomažemo puno djeci u školovanju, mladima u traženju posla, a starijim članovima na razne načine kroz pomoć u kući, ali i financijsku pomoć kada smo u mogućnosti. Sudjelujemo i u medicinskoj usluzi. Preko naše udruge se dvaput godišnje izrađuju očne proteze za ljude koji su ostali bez oka - priča nam.
Društvo danas vidi boljim nego što je nekad bilo.
- Da je bolje nego je bilo 1951., sigurno je. Napredak je postignut, ali uvijek postoje problemi. Ne možete očekivati razumijevanje od cjelokupne populacije, ali situacije je bolja. Imam psa vodiča i zadnje tri godine nisam imao nijedno loše iskustvo. Ljudi pomognu i susretljivi su. Nerazumijevanje postoji vrlo rijetko - zadovoljno će.
Nažalost, imaju i slijepu djecu u svojoj udruzi. Najveći problem je školovanje takve djece.
- Sljepoća je specifičan invaliditet po kojem gubite jedn ood najvažnijih osjetila. Čovjek preko 90% informacija prima vidom tako da je integrirano školovanje slijepe djece dosta zahtjevno i skupo. Prvi veliki problem je što se slijepa djeca školuju na brajici, što je dobro. Ali problem je što udžbenici za slijepu djecu jako kasne. Njihovi strani kolege imaju udžbenike i prije nego škola počne, dok kod nas slijepa djeca udžbenike često dobiju tek u drugom polugodištu, što stvara velike probleme. Do prošle godine su majke na brailevom pismu iz udžbenika trebali prekucavati satima lekcije, ali sada zahvaljući Rotary clubu Split nova udruga posjeduje brail printer, na kojem roditelji mogu sve djeci isprintati.
Drugi problem je skupoća školovanja slijepe djece. Uz udžbenike, djeci je potrebna i neka druga oprema, koja je iznimno skupa. Primjerice, znanstveni kalkulator koji košta možda 500-ak kuna za zdravo dijete, a za slijepo dijete košta 4.000 kuna. Geometrijski pribor za slijepo dijete košta 900 kuna. Poželjno bi bilo da slijepa djeca koriste sprecijalizirana računala, koja koštaju oko 20.000 kuna. Iz tih nekih brojki je lako zaključiti da je slijepo dijete iznimno skupo školovati te se kao udruga trudimo roditeljima olakšati i pomoći im koliko možemo. Lani smo oko 100.000 kuna potrošili na opremanje djece i mladih, a nastavit ćemo i dalje uz pomoć svih onih koji nam pomažu - kazao nam je.
"Grad Split je iznimno nepristupačan za slijepe osobe"
Osnovali su nekoliko sekcija.
- Imamo pikado sekciju, šahovsku sekciju i to su dvije najdugotrajnije sekcije. Osnovali smo i kreativnu sekciju, u kojoj naši članovi se bave oslikavanjem platnenih torba, prirodnih sapuna, a te proizvode koristimo prilikom izlaska među građane i na nekim akcijama, gdje prikupljamo sredstva. Važna nam je informatička sekcija, jer u današnje moderno vrijeme slijepima je olakšano korištenje računala. Postoje čitači ekrana, a internet je prozor u svijet i interes nam je opismeniti sve više naših članova. Prije korone smo organizirali jednu planinarsku sekciju i krenuli smo na izlete u prirodu. Nadam se da ćemo uskoro krenuti s time - govori nam.
Iako je posljednjih godina vidljiv pomak, kaže nam da Split i slijepe osobe nisu na "ti".
- Grad Split je iznimno nepristupačan za slijepe osobe. Traka vodilja nemamo nimalo, a zvučnih semafora je jako malo i godinama se novi nisu postavili. Na tome podhitno moramo poraditi s novom gradskom vlasti. Sadržaji za slijepe bi bili praktički isti kao i za zdrave ljude, s dodatkom audiodeskripcije. Kada sam ja stupio na čelo udruge, krenuli smo u rješavanje tih problema. Prvo što smo napravili jest audiodeskripcija na utakmicama Hajduka i audiodeskripcije na stadionu Poljud. Cilj je bio da naši članovi napokon budu na utakmicama na samom stadionu. Sada sjede na stadionu, a u uhu imaju jednu slušalicu i dva komentatora, od kojih jedan komentira stanje na terenu, a drugi na tribinama i tako ravnorapravno prate utakmice. Cilj je bio uvesti to u HNK, ali ta vražja korona je poremetila planove i nadamo se kad završi epidemija da će slijepi moći prisustvovati i na kulturnim događajima - požalio nam se.
Velik problem je mogunost zapošljavanja osoba s invaliditetom.
- Sigurno je zaposleno 15-ak slijepih ljudi. Većinom rade po državnim službama kao telefonisti. Imamo zaposlenu članicu u TZ Grada Splita, koja govori pet jezika. Naravno da to nije dovoljno. Imamo nekoliko mlađi osoba, na kojima sada radimo da ih zaposlimo. Nedavno su otvoreni razgovori s DES-om - optimističan je Ivan.
70 godina postojanja
Većina njihovi članova je starije životne dobi.
- Otprilike 58% članstava je 65+. To je tako jer je sljepoća stanje uzrokovano drugim bolestima, poput dijabetesa, glaukoma ili multiple skleroze. Pokušavamo im pomoći na razne načine. Siromašnim članovima kada možemo preko donacija pomognemo financijski. Od 1. velječe imamo projekt Zaželi, na kojem smo zaposlili 15 teško zapošljivih žena, kako bi pomagali 90 naših korisnika u Splitu, Omišu, Kaštelima i Hvaru - ispričao nam je.
Ove godine slave 70. obljetnicu postojanja. Nažalost, još uvijek nisu organizirali prigodni program, ali svakako će na dostojan način obilježiti taj jubilej.
- Prošle zime i proljeće nismo ništa zbog cijele situacije. Sada ćemo tijekom ljeta pripremiti program za rujan, jer je to ipak 70. obljetnica neprekidnog rada. Planiram s kolegama iz udruge organizirati par manifestacija. U planu su jedna svečana sjednica, ali i manje aktivnosti poput izlaska na Rivu s članovima, ali i u trgovačke centre. Nešto ćemo osmisliti sigurno - zaključio je Ivan.
