Na današnji dan 1974. Hajduk je postao prvak bivše države pobjedom od 2:0 u utakmici protiv OFK Beograda na Karaburmi.
Uvijek je "bijele", nekako pratila ta Karaburma i u dobru i u zlu.
Tamo smo osvajali u gubili titule. Samo dvije godine kasnije bacao se tranzistor, u šoku nakon našeg remija s OFK-om i pobjede "Partizana" u Ljubljani, te sramotnim produženjem utakmice Olimpija-Partizan od strane suca Dušana Maksimovića. A i 1982. se htjelo do titule, snove tada pojačanog Bićinog Hajduka, do kraja su pokopali stoperi OFK-a Serpak i Tripković, užasnim startom na našeg tada najboljeg igrača Blaža Slišković.
Dakle na današnji dan prije 52 godine osvojena je prva titula u nizu Hajdukove "Zlatne generacije". Posebno se pamti po driblingu našeg legendarnog kapetana Jurice Jerkovića, koji je povalja vratara Beograđana i povremenog reprezentativca Petra Borotu, pred samim protivničkim vratima. Jurine finte, pa naprid, pa nazad... Borota, se bacao u prazno, a naš Jure majstorski ubacio loptu u mrežu za 2:0 i potvrdu naše titule, kao znak da mogu zazvoniti Svetog Duje zvona i kampaneli Dalmacije...
Zanimljivo je da na toj utakmici momčad nije službeno vodio Tomislav Ivić, koji je izdržavao kaznu zbog utakmice "Hajduk"- "Crvena Zvezda", odigrane 1. svibnja 1974., kad je dobro zagužvalo na terenu između "zvezdaša" Karasija i Ačimovića s jedne i hajdukovaca s druge strane, pa je i naš veliki trener morao ulijetati u teren i zaradio kaznu.
Ali sve je štimalo, na klupi je bio vjerni pomoćnik Vojo Kačić, kraj njega sjedio ozlijeđeni kapetan Dragan Holcer.
Na tribinama je sjedio Tomislav Ivić u društvu tada više od novinara Zdravka Reića
Par puta je samo Ivić morao do ograde Karaburme dati pokoju instrukciju Voji i Draganu. Titula je osvojena već golom Džonija za 1:0, tako da je Jurin gol došao kao dodana vrijednost, šlag na tortu našeg velemajstora.
Jerković i Džoni, životni prijatelji, igračke veličine Zlatne generacije.
A onda je na kraju do Ivića pohitao i tadašnji predsjednik OFK Beograda glumac Ljubiša Samardžić i čestitao hajdukovcima na pobjedi i osvojenoj tituli prvaka.
I nije zalud u Jurinoj Radunici mural Jerkovića s Peleom i Maradonom, jer ne samo da je jedini hrvatski nogometaš koji je igrao s ta oba velikana, već je tog 14. svibnja 1974., dok je "mali zeleni" tek počinjao u svom "Argentinos juniorsu", naš Jure vozao Borotu i stvarno bio- Maradona prije Maradone.
