Kažu da ljubav ne ide kroz želudac, ali tko god je to rekao – očito nikad nije probao jagode (sa šlagom). Jer ako postoji išta bliže zaljubljivanju u voćku, to su te male crvene, mirisne zavodnice koje mirišu na djetinjstvo, sunce i na ono „još samo jednu pa prestajem“.
Što se mene tiče, mirišu na moju životnu ljubav jer se uvijek sjetim kako sam mu, kao zadarskom studentu u Splitu, na sastanke donosila jagode. Mislim da se u mene zaljubio samo zbog tih jagoda.
Dakle, jagode su na tapetu.
A jagode se, osim sjemenom, razmnožavaju (mnogo brže) i vriježama (stolonima ili brkovima), koje se razvijaju iz matične biljke i formiraju nove mlade biljke (rozete) na krajevima vriježa. Ako ne ide drukčije, pritisnite kamenčićem čvor vriježe na zemlju u pitaru. Bacite oko na fotke i sve će vam biti jasno. Naravno, sve ih, „majku“ i „djecu“, redovito zalijevajte.
Pravi trenutak za prekidanje veze s matičnom biljkom zavisi o tome koliko je razvijena mlada biljka. Najbolje vrijeme za prekidanje jest faza u kojoj mlada biljka ima razvijena najmanje 3–4 lista, a rozeta je ukorijenjena u tlu, što se jasno vidi okom i dodirom jer biljka djeluje samostalno, čvrsta i stabilna.
Kad sve navedeno postane očito, možete prekinuti vriježu (odsjeći je čistim škarama ili nožem) blizu matične biljke. Tako dobivene mlade biljke pažljivo pustite da još malo rastu u tim privremenim pitarićima te ih, po pravilu, negdje u rujnu (ako su mjesečarke, može bilo kad) presadite na stalno mjesto – u veći pitar ili vrt, tj. na željenu lokaciju gdje će nastaviti rasti i jačati (uz redovito zalijevanje i dohranu). Već iduće proljeće od njih ćete dobiti gomilu divnih plodova.
Vrlo je bitno da ovo prekidanje od matične biljke ne uradite prerano jer je vriježa još jedini izvor hranjiva – mlada biljka „visi“ o matičnoj.
Naravno, sve gore navedeno rade urbani vrtlari kojima su jagode u pitarima/lončanicama, a oni kojima su u velikim vrtovima puštaju svoje jagode da vriježama osvajaju prostor, odnosno da se same sele naokolo. Što sam i ja do sada činila u svom vrtu, ali jagode se prebrzo šire, prava su napast, pa mi to u mome malom vrtu uopće ne odgovara.
U svakom slučaju, ovu sam sortu prije nekoliko mjeseci donijela iz Zadra s jasnom uputom prijateljice Mire: „Oduševit će te ove mjesečarke, ni jedna joj po rodnosti i okusu nije ni do kolina.“ Iskreno, nisam ja to uzela kao preozbiljno, a toliko je postalo ozbiljno da ću se svih ostalih riješiti iz vrta i ostaviti samo nju.
Svakako, ljeto bez jagoda, ma život općenito bez jagoda, apsolutno bi bio bez smisla. Jagode su ljubav, čarolija, strast, vrime je da i vi to otkrijete u sebi, riješite se jednog đirana na balkonu i zasadite pitar jagoda. Od samog pogleda na njih, milina će vam se razlit tijelom, virujte vi meni. Probudit će vam osjećaj užitka, mirisa ljeta, ili želje, neke želje… ma kad vam kažem. Pa onaj period iščekivanja… pa kad vam dragi/draga servira sladoled s netom ubranom jagodom iz pitara… zbog te geste, sve bih mu prethodne grijehe i poremećaje oprostila… mila majko lipote!
P. S. Jeste li ikad jeli pravu divlju jagodu? Eh, to je opet neka sasvim druga galaksija okusa i neka druga priča, možda za neku buduću kolumnu! Neusporediva!
