Trebaju li nam trgovci uzvratiti dvadeset pet centa ili centi? Iako je suma ista, razlika u jezičnom smislu postoji. U određenim padežima trebat ćemo koristiti ‘centi’, a u nekim drugima izraz ‘centa’. Cijelu je jezičnu dilemu u svome videu objasnio Marko Alerić, profesor s Filozofskog u Zagrebu.
"Kada je riječ o eurima, onda ćemo tu uvijek imati isti oblik. Jedan je euro, dva tri, četiri su eura i pet je eura. Dakle, u svim je oblicima ‘eura’ jer nema posebnog oblika za male brojeve dva, tri i četiri. Ako ćemo imati sreće, u novčaniku ćemo imati sto i jedan euro. Kako se brojevi povećavaju, uvijek gledamo zadnji broj. Na primjer, imam sto dvadeset osam eura, ali sto pedeset jedan euro", rekao je.
Kod deklinacije centa treba biti posebno oprezan. Profesor je istaknuo da je jedan cent, dva, tri i četiri su centa, a pet i više je centi. Dakle, u novčaniku imamo četiri centa, ali osam centi. Odnosno, imamo sedamdeset jedan cent, dvadeset četiri centa ili sedamdeset pet centi.
Ako bismo povukli paralele s kunama, njihova deklinacija bila je ista kao i deklinacija lipa. Budući da su bile dvije, tri i četiri kune, profesor je objasnio da je to ostatak takozvane stare dvojine. Ona je bila vidljiva i na novčanici od dvjesto kuna na kojoj je zapravo pisalo – dvjesta kuna. To je, napomenuo je Alerić, sve bio ostatak stare dvojine. Uvođenjem nove valute ostaci stare dvojine, barem u deklinaciji valuta, ostaju u prošlosti.
