Crkva sv. Ciprijana nalazila se sjeverozapadno od Dioklecijanove palače, uz vrata od Pisture, u današnjoj Bosanskoj ulici. Vrijeme izgradnje same crkve nije poznato, ali se spominje već u darovnici na latinskom jeziku iz 1119. godine.
Obnova crkve započela je u XIV. stoljeću. Pretpostavlja se da je bila vlasništvo biskupije ili kaptola jer je imala beneficije i posebne upravitelje. Uz nju se nalazio samostan trećeretkinja sv. Frane Asiškog, pučki nazivane picokare, koje su je održavale do 1914. godine kada su ukinute. Picokare su bile svjetovnjakinje s nekim obvezama redovnica. Njihova djelatnost bila je uglavnom molitvena i dobrotvoma.
Crkva je bila skromno i oskudno namještena. U XVI. st. dobiva zvono na preslicu.
Do danas je sačuvana samo predromanička transena i ulomci kamenoga crkvenog namještaja te kao pokretna baština zvono i slika sv. Ciprijana, koja se pripisuje splitskomu kasnobaroknom slikaru Sebastijanu Deviti iz XVIII. stoljeća.
Posljednja misa u crkvi služena je 1914. g. Nakon toga je trgovac Risto Pejanović koristio kao trgovinu te srušio 1928. godine i na njenom mjestu sagradio novu zgradu.
Više o crkvama možete saznati na izložbi “Crkve u staroj jezgri grada Splita” koju možete posjetiti tijekom svibnja i lipnja 2019. godine. Izložba je postavljena u Galeriji Muzeja grada Splita u Dioklecijanovoj ulici.
