[P]itanje glasi - što je veza? Za mene ona predstavlja nešto najintimnije, nešto prelijepo što bi dvoje ljudi trebali dijeliti. Ne bi tu trebalo biti ničeg osim čistih osjećaja. Nikakva kalkulacija nije dopuštena. Veza je kad voliš cijelim svojim bićem, ali i kad si voljena na isti način. Tu nema mjesta ljubomori, nema proganjanja, nema nepovjerenja. Poštivanje je ključan aspekt, a voli li itko na taj način? Gledajući oko sebe, vidim samo kalkulaciju. Ima li išta ljepše od te pripadnosti, od zagrljaja kada duša grli, kad si svoja, a sve pripada nekom drugom. Daš srce s povjerenjem, i naravno, ne očekuješ da netko to srce i zgazi. A gaze ljudi i te kako. Ne samo da ugaze, nego još i čepaju to isto srce kao da gase cigaretu na podu. Kad vjeruješ, a izdaju te, što ostane od tebe? Pustinjak koji nikome ne vjeruje? Skupiš to masu od srca prepuno šporke izdaje, i pokušavaš ga zacijeliti. Ne ide to tako jednostavno. Za sve treba vrijeme, a i kad vrijeme učini svoje, ti više nisi ista osoba. Kako vjerovati nakon izdaje? Nikako. Nemojmo se zavaravati.
Lopov misli da su svi lopovi
Postoji taj neki nepisani kodeks koji bi se trebao poštivati, postoje nešto što je ljudski i obzirno, a to iščezava pred egom, pred manipulacijom, pred činjenicom da ljudi misle da im je sve dozvoljeno. A nije. Kad ti netko da srce, da ti ga da čuvaš, a ne da ga raniš. Grozim se prijevare, meni je to nešto nedopustivo. Ja kada volim, volim kao dijete, naivno dam sve, jer, svatko cijeni druge kroz sebe. A tu je i najveća greška ljudskog roda. Lopov misli da su svi lopovi, ku…a da su sve ku…e, a niz se samo nastavlja.
Jedno ipak ne mogu shvatiti, a to je da želimo nešto što nije naše, nešto što na sebi ima pečat pripadnosti drugoj osobi. Upravo sam sinoć sa kolegama pričala o novoj kolumni, i svi smo se složili da je samo ljudsko dno kada prijateljica prijateljici otme momka, muža… Zašto? Nije on jedini na svijetu, ali je svako zabranjeno voće poželjno. Želiš ono što ne možeš imati i to pod svaku cijenu. Zašto bi ona imala ono što ti želiš? Zašto bi ona bila sretna, a ti se pored nje osjećaš kao Pepeljuga? Koristi se povjerenje i prijateljstvo da bi se zabio nož u leđa. A uvijek nam ga zabiju one osobe kojima beskrajno vjerujemo. Prijateljstvo je posebna vrsta ljubavi i ni sa čim se ne bi trebalo uništiti. Prijateljstvo nije kada sanjaš da otmeš muža ili momka, to je svirepost. Kako netko može biti sa osobom koja je spavala sa njenom prijateljicom? Kako netko može graditi budućnost sa sobom koja je izdala onu kojoj je obećala odanost? Što možeš očekivati od takve osobe? Našla tikva čep koji joj paše, rekli bi naši ljudi, jer su oboje isti. Otmi, to je najmanji problem. Ali se nakon toga pogledaj u ogledalo i reci da si čovjek? Ne možeš, jer nisi. Je li ljubav prema zauzetom muškarcu veća od prijateljstva? Za prijevaru trebaju dvoje i puno je gore kad ti srce rane dvije osobe kojima vjeruješ.
Vjerujem i vjerovat ću u posebne ljude
Preživi čovjek svašta, ali mu unište dušu. Izdaja ostavlja trajne posljedice, itekako mi je to poznato. Preživjela sam, i živim. Moja savjest je mirna. Dala sam sve, i uništili su. Neka su, ali nisu uništili onaj dio srca koji još uvijek vjeruje u ono dobro u ljudima. Svatko govori o sebi, jer je svačije ponašanje ogledalo njegove nutrine. Ne budi tsunami, budi lahor za nečije srce. To je moj životni moto. Ne možeš uništavati sve oko sebe, i očekivati sreću kao nagradu. Ne ide to tako. Zbraja sudbina sve izdaje, sve suze, i ispostavi račun. Možeš iskoristiti nečije povjerenje, a možeš li spavati mirno? Jesi li Faca ako si nekog povrijedio? Nisi, gnjida si. Budi Faca pa sačuvaj ono što ti je dano, i daj koliko ti je ponuđeno. Ali, to je odlika posebnih ljudi, a ima li ih uopće? Kad nekomu daš srce, ti vjeruješ u to posebnost. Na kraju dobiješ kašu od tog srca, i bezbroj samooptužbi. Vjerujem i vjerovat ću u posebne ljude, jer, koliko god da su rijetki, oni postoje. Ja imam kodeks koji je naglašen odgojem i ne postoji ništa zbog čega bih to promijenila. A da spavam s nekim s kim je moja prijateljica spavala, ni mrtva ne bih. iz mode izlaze ljudske vrijednosti, jer ljudi misle da im je sve dopušteno, a nije. Ja volim čiste i nevine osjećaje, a možda sam u manjini, ali ću uvijek ostati takva. Kad nekog uzmem za ruku, držala bi je do zadnjeg daha, ali… Ako taj netko tu ruku ispusti, neću na silu tražit nešto što mi ne žele dati.
Ljudi ne vole nikog osim sebe, nažalost. Sami su sebi prioritet i misle da su jedino oni posebni, a to je daleko od istine. U svakom slučaju, bolje imati ranjeno srce, nego bit đubre od čovjeka. Svatko govori o sebi svojim postupcima i molim Vas, nemojte ranjavati ljude samo zato jer Vam se to prohtjelo. Ako ne možeš dati najbolje od sebe, odmakni se, i ne daj ništa. To mi je više fer od prve opcije.
Volite, ali pazite koga. Nisu svi dobronamjerni, a to znate, nažalost.
