Jere Mandušić je na prvoj godini diplomskog studija Matematike, teorijskog smjera. Studij je to na kojem studente pripremaju za doktorski studij i za znanstvenu karijeru. U potpunosti je fokusiran na studij kojeg je upisao nakon što je maturirao u legendarnom MIOC-u.
Kroz osnovnu školu je bez problema rješavao matematiku, dok je u matematičkoj gimnaziji morao više raditi i vježbati. Može se pohvaliti prosjekom 5,0 na svim godinama studija, a ima Rektorovu i Dekanovu nagradu za izvrsnost, te dvije Dekanove nagrade za posebna postignuća u izvannastavnim aktivnostima, točnije za aktivnosti popularizacije matematike i različite projekte poput priprema za školsko natjecanje iz matematike učenika 3. i 4. razreda srednje škole.
Volonter velikog srca
Osim što je vrhunski student, volontira u Dječjem domu Maestral gdje s još nekoliko kolega drži besplatne repeticije iz matematike učenicima i štićenicima Doma. Uz to sudjeluje i na projektu vršnjačke potpore na svom fakultetu. Projekt je to u kojem se svakom studentu dodijeli student s invaliditetom kojem treba pomoć oko nekog predmeta u obliku besplatnih repeticija. Akcija je pokazala izvrsne rezultate.
Nagrade su mu potvrda da mu se trud isplatio, ali kaže da mu je puno veća nagrada kad mu se razvesele djeca iz Dječjeg doma Maestral ili kad mu netko od kolega kojima pomaže u projektu vršnjačke potpore položi ispit.
- Studij sam upisao isključivo zbog ljubavi prema matematici. Stvarno sam se u tome našao. Ništa mi nije teško jer to zaista volim. Gušt mi je studirati. Trudim se učiti ne samo da položim ispit već da stečeno znanje mogu primijeniti i kasnije u životu. Kući imam nekoliko knjiga iz matematike koje obrađuju širi sadržaj od onoga na studiju, pa to često volim čitati. Za matematiku sam imao odličnu podlogu svog profesora iz MIOC- a. Dosta mi je pomogao tako što mi je otvorio pogled na fakultetsku matematiku.
Pitate li ga koji bi predmet izdvojio kao najdraži reći će vam sve jer su mu svi zanimljivi na svoj način. U svakom od njih pronađe nešto što ga fascinira. Za MIOC je u početku imao blage predrasude i zamišljao je kao školu punu štrebera, no brzo je razuvjeren jer je upoznao puno dobrih prijatelja, a čak i curu s kojom je i danas. Nema straha oko pronalaska posla nakon što diplomira.
Moguć nastavak karijere u znanosti
Prednost studija matematike je, kaže, što vas fakultet odlično spremi za niz različitih poslova te vas nauči određenom sklopu razmišljanja da se vrlo lako možete prilagoditi potrebama tržišta. Osim posla nastavnika u školi, može se raditi u IT ili financijskom sektoru i to na različitim pozicijama. Postoji i opcija zaposlenja na fakultetu i nastavak karijere u znanosti što mu je i najzanimljivije.
- Volio bih ostati u Splitu. Ovo je moj grad, tu mi je obitelj, prijatelji, sve. Tu sam se rodio, odrastao. Meni je to najljepši grad na svijetu. Svakako se vidim ovdje.
Do 18. godine trenirao je nogomet, a sada u slobodno vrijeme igra futsal u splitskim amaterskim ligama. U nogometu se dugoročno nije vidio jer mu je škola bila na prvom mjestu, a svojevrsni "poguranac" da izađe iz nogometa bila je i ozljeda koljena kojeg je morao operirati. Osim futsala od drugih sportova igra i padel.
Kao pravi Splićanin voli sjesti na kavu, šetati s curom po Marjanu, Žnjanu i gradu, a posebno su mu draga putovanja. Posjetio je već Španjolsku, Nizozemsku, Italiju, Francusku, a ovo ljeto namjerava obići hrvatske otoke. Džeparac zarađuje kroz stipendiju tijekom akademske godine, a ljeti kada je rasterećen od fakultetskih obaveza zna raditi kao turistički vodič.
Hrvatska ne pruža prilike budućim znanstvenicima
Na pitanje ulaže li Hrvatska dovoljno u mlade i obrazovane ljude odgovara negativno i dodaje da je po njemu najgore od svega što se gotovo ništa ne ulaže u znanost. Mladima je teško jer moraju odlaziti van Hrvatske kako bi tamo zaradili za kupnju stana ili stekli nekakvu financijsku stabilnost. Ipak, smatra da je puno veći problem što u Hrvatskoj nema dovoljno prilike za baviti se znanošću, pa mladi mahom odlaze u potrazi za karijerom.
- Netko tko je motiviran za znanstvenu karijeru ne može sa sigurnošću garantirati da će jednog dana imati posao koji želi. Mislim da država veći naglasak treba staviti na znanost jer to doprinosi dobrobiti cijeloga društva. Znamo da dosta ljudi živi od turizma i da se u njega treba ulagati, no dugoročno je pitanje na koji će nam se način to vratiti. Ovdje obrazovani ljudi nemaju veliki prostor za napredak. Kod nas je demotivirajuće kada vidite kolike su plaće u nekom segmentu turizma, a kolike u obrazovanju. Trebalo bi nagrađivati ljude koji rade u obrazovnom sustavu ili imaju želje doprinositi društvu kroz znanstvena istraživanja.
